Hrvatske banke, FINA, osiguravajuće kuće i odvjetnički uredi i dalje, (unatoč obećanjima ministra Lalovca, ministarke Opačić i pemijera Milanovića kako će se stvari oko kreditnih zaduženja i ovrha građana urediti) nastavljaju žestoke prisilne naplate i ovrhe.
Stotine tisuća hrvatskih građana ima probleme s otplatom kredita i s ovrhama, gdje i nisu dužni ali ne mogu nikako na kraj sa spomenutim ustanovama. Ovih dana medijski je najispostavljenija je zagrebačka obitelj Cvjetković, koja ima sudsko rješenje da je platila dugovanja, ali ih se ne prestaje maltretirati do bola i iseliti ih iz obiteljskog doma.
Mnogo je takvih u državi kojima prijeti deložacija (čujem da je samo u Murskom Središću dvadesetak takvih obitelji) samo zbog toga što nisu mogli, ne i nisu htjeli platiti dugovanja prema bankama. Zar zaista Cvjetkoviće treba baciti na ulicu? Zar nema nekoga u državi koji će reći, stanite i ispitajte situaciju do kraja, pronađite nova rješenja, a ne ljude bacati na ulicu. Zar će nakon što Cvjetkovići i mnogi drugi završe na ulici, Hrvatska biti bolja, poštenija, ljepša, voljenija ili bogatija?
I ne mogu vjerovati kako ovi problemi zanimaju samo udrugu ili stranku Živi zid čiji članovi se bore za obespravljene. Zar je SDP-u, HDZ-u, IDS-u, HDSSB-u, HSS-u, HSP-u i drugima to u redu što se čini ljudima. Zar je njima važno da, (kako je to davno Stipe Mesić kazao) institucije rade svoj posao. Pa ljudi božji, ovdje se ne radi o pravdi nego o pljački ljudi zbog kojih, kako to lijepo piše u Ustavu i Zakonima te ustanove postoje da ih štite.
Evo, Prekmurje i Međimurje bruje o slovenskoj najavi vađenja plina takozvanom tehnologijom i načinom FRACKING i to uz samu hrvatsku-slovensku granicu. Dakle, podli Slovenci će krasti naša podzemna bogatstva. Iskazali su se “komšije” pred tridesetak godina kada su pod hrvatski teritorij kod Benice, Pincea i Čentibe kopali rudnike, kada su pred nekoliko godina reciklirali životinjski otpad i da se “Pek” nije skoro zagušio, a ja o tome pisao, vjerojatno bi se svi od smrada podavili, premda od karcinoma svih vrsti boluje i umire na desetke Središćanaca.
I opet o tome niti riječi od strane SDP-a, HDZ-a, HSS-a, HSLS-a i drugih “relevantnih partija”, nego se oglašava ORAH, koji je ovima prije spomenutim smiješan kao i Živi zid, zato jer brani svoje ljude. Navodno šutimo o “”frackingu” kako bi nam Slovenci izašli u susret kod gradnje mosta preko Mure.
A upravo su oni zbog područja gdje će se obavljati “fracking” tražili novu lokaciju za most, jer je prije trebao biti izgrađen upravo na području Pincea, Čentibe i Benice. Varaju se gradonačelnik Dražen Srpak i župan Matija Posavec, ako misle da im je lendavski župan Anton Balažek prijatelj.
Kod Štrigove se obavlja drugačiji “facking”, obavlja se iskapanje ljudskih ostataka komunističkog terora nakon II. svjetskog rata. Ali o tome nitko, osim mene novinara Stjepana Mesarića, nije napisao ili prozborio niti riječi. Svi se ponašaju, kao da se u Repovoj šumi traže panjevi, a ne ljudski kosturi.
Za koji dan bit će komemoracija, puno gostiju i novinara, nekoliko rečenica koje slušamo od 1991. godine i “zbogom vujča”. Negdje na nekoj tribini u toploj i osvijetljenoj dvorani, s prepunim pladnjevima suhomesnatih artikala na pomoćnim stolovima, će SDP i HDZ brojiti partizanske i ustaške žrtve, ali ih ne brine četrdesetak nedužno pobijenih ljudi u Repovoj šumi.
Namjesto, da kopaju dan i noć do posljednje kosti, a SDP i HDZ sa “koalicijskim partnerima” da budu stalno na mjestu događaja. Ili do se ovi otrijezne i shvate da postoje poradi ljudi, tisuće ljudi završiti na ulicama i cestama, Slovenci iscrpiti milijune kubika hrvatskog plina, a lišće i dalje kriti “grobak” u Repovoj šumi. I to će biti samo briga Živog zida, Oraha i mene!?!?
