Može li u Hrvatskoj uopće ikome biti dosadno osim, naravno, onih na tisuće fakultetski obrazovanih i nezaposlenih mladih ljudi i onih nekoliko stotina tisuća ljudi u najboljim godinama koje su njihovi poslodavci prozvali “tehnološkim viškom”.
Ti ljudi bez prebijene lipe u džepu među nama žive i, ma kako bilo teško, ipak preživljavaju. Preživljavaju jadno i tegobno. Iz dana u dan – iz godine u godinu. Suvremeni tempo života je toliko dinamičan da se – na otpuštene i nezaposlene nesretnike – brzo zaboravi, a zaboravljeni su upravo od onih koji bi o njima trebali i morali brinuti.
Mnogi vjerojatno prate kviz na jednoj našoj nacionalnoj televiziji gdje poznati voditelj natjecateljima kviza kaže: “Pitali smo stotinu ljudi” Potom natjecateljima pročita pitanje.
Nedavno su novinari (Ah, ti znatiželjni novinari! Neprestano po nečemu “kopaju”) – potaknuti nevoljama ljudi koji rade, a poslodavac im ne isplaćuje plaće i, možda, potaknuti pitanjem iz već spomenutog kviza – na saborskim su hodnicima, kao, slučajno, pitali naše cijenjene saborske zastupnika, ali, pitali su i pojedine aktualne ministre: “ŠTO BISTE NAPRAVILI DA NE PRIMATE PLAĆU ČETIRI MJESECA?”
Na ovakvo izravno i pomalo drsko novinarkino pitanje – odgovori aktualnih i bivših ministara i saborskih zastupnika su “zadivljujuće” iskreni i koncizni.
Ovako! Tko nije gledao Dnevnik Nove TV ili nije pratio što o tome pišu mediji, za svagda će ostati prikraćen za “jasne, jezgrovite, smislene i nedvosmislene” odgovore naših saborskih zastupnika. Istinabog, odgovori nisu bili – baš, kao iz rukava. To se – uz svakodnevne zastupničke brige od njih nije ni očekivalo. Međutim, zatečeni novinarkinim pitanjem – ministri i saborski zastupnici su djelovalo kao da potječu s nekog, jako dalekog, i neistraženog planeta.
Iako su se trudili smisliti kakav-takav smislen odgovor to im nije polazilo za rukom, jer su konstantno zamuckivali. Bjelodano je jasno, da su, ti naši uglednici, miljama daleko od stvarnog života svojih birača i stanja u državi. Na, gore spomenuto, novinarkino pitanje, ti ljudi nemaju pojma kako njihovi građani i građanke, “seljaci i seljanke” u Hrvatskoj žive. Čemu i čuđenje, jer oni nam propisuju pravila i donose zakone po kojima mi, obični smrtnici moramo i trebamo živjeti, dok oni – po pravdi Boga – sami sebi određuju plaće, određuju svoj paušal, a određuju i ostale privilegije koje uživaju dok su, recimo to jasno i nedvosmisleno, na svojim odgovornim dužnostima.
Da, da. Mi im omogućujemo da rade kako rade i da se ponašaju kako se ponašaju. I, sad će njih, tamo neki zadrti novinar pitati za probleme onih koji rade a ne dobivaju plaću. Hajde-de, još bi i bilo smisla da su ih pitali za one koji ne rade pa ne dobivaju plaću, a ne ovako iznenada, na saborskim i vladinim hodnicima (kuloarima) isprepadati ljude ovakvim gnjusnim i provokativnim pitanjem. Svašta!
Zato je zastupnica N. B. bila kratka i jasno. Noj se, kaže, tako nešto ne bi moglo “desiti”, jer ona ne bi radila kod poslodavca koji ne isplaćuje plaće! Aktualni, pak, ministar I. V. na pitanje, kao iz topa odgovara: “PITAO BIH VLASNIKA DA MI ISPLATI PLAĆU, POSEBNO AKO SAM RADIO!” (Pretpostavljam da ministar, možda, zna za one koji ne rade a traže plaću.
Možda su takvi, čak, negdje u državnoj službi?!) Majčice draga, pa u kojoj vlasti taj participira? On bi, majke ti, pitao vlasnika…! Da poludiš. Kakva sve zvanja, znanja i vještine ne vladaju ovom predivnom zemljom. Mnogima bi u državnim strukturama pod hitno – kao terapiju – trebalo prepisati, barem, Apaurin ili štogod jače. Možda bi pomoglo?
Bivši ministar, s jež-frizurom, tražeći pogledom nešto po stropu, kaže: “bez obzira što smo mi svi u boljem imovinskom statusu nego su ti radnici(…) teško mogu zamisliti kako bi (…) od prvog do prvog razvukao tu plaćici ili ako ju ne dobiješ!” Njegov, pak, vjerni stranački drug D. M. – inače pobožan obiteljski čovjek – poput cijepljenog ljevičara i socijalno osviještene osobe, a nije takav! – skrušeno kaže: “Ne daj, Bože!” Pola plaće, pojadao se siromah, odlazi mu na kredit i ne može zamisliti da dođe u takvu situaciju!”
Takvi kao on se i inače uzdaju u Svevišnjega! Ne i u vlastitu imaginaciju – kako bez novca i zaposlenja preživjeti do sutra. Saborski zastupnik B. G. se, čak, požalio da od svoje plaće “…ni jednu kunu ne može uštedjeti i ne zna kako bi se snalazio.(…) Možda bi potražio posao vani?” – zabrinuto je zaključio.
Da mu ne pobjegne misao, još je dodao: “Zbog tog problema sram bi trebalo biti izvršnu vlast!” Pa nek’ si sad vlast misli… On je svoje rekao, a vlast bi trebalo biti SRAM! Vjerujem da hoće, samo dok uhvati slobodan termin… Od svih upitanih, najčudniji odgovor je stigao iz usta ministra financija kad je rekao: “Ja sam jučer to vidio i ja sam iznenađen!”
Sunce li mu žarko, pa gdje on živi i čime se taj bavi u Vladi? Izjava finacministra me podsjeća na onu tv reklamu jednog teleoperatera kad je nekog momka “…šef iznenadio promaknućem, a njega je zaručnica iznenadila – sa šefom!” Sasvim nehotično smo, eto, spoznali kakvi su oni koji nam na gaćama vežu svitnjak. Nije ni čudo što sve rjeđe vršimo nuždu, jer umjesto nas to čine krojači naše sudbine.
Na sljedećim parlamentarnim izborima – “ako slobodno predložim” – trebali bismo glasati za sve ove koji su i danas u Saboru. Jer čemu mijenjati tako uigranu postavu… U čitavom prisutnom čemeru našla se i mrvica zadovoljstva. Odsad će i Crkva plaćati porez – na rentu svojih nekretnina.
Milodari, koliko je poznato, posvećenja kuća, tarife sakramenata, mise zadušnice, ukopi pokojnika… ne podliježu fiskalizaciji, odnosno, oporezivanju!!! Bože, kako nam za sreću malo treba! Valjda nam zato malo i daju. Da se ne uzoholimo!
