Početkom ove godine stupio je na snagu Zakon o oporezivanju kamata na štednju. Time je naša kamata na štednju u banci automatski ušla u porezne škare. One će nam svake godine odrezati 12% pripisanih kamata na glavnicu, zajedno sa odgovarajućim prirezom koji ovisi o mjestu stanovanja štediše.
Porez od dvanaest posto plus prirez, možda se na prvi pogled ne čini puno, ali kad se uzme u obzir da su kamate na oročene depozite prilično male, s tendencijom daljnjeg pada, velik broj građana upravo radi toga traži alternative za bolje oplođivanje svojeg novca.
Financijsko tržište vrvi od takvih alternativa, međutim, kako bi pravilno i financijski isplativo odabrali vrstu štednje ili investicije, sami sebi najprije moramo odgovoriti na dva ključna pitanja:
1) “Koliko dugo mogu bez tog novca?”,
Koje je procijenjeno vrijeme trajanja štednje ili investicije unutar kojega nisam u mogućnosti doći do svojeg novca bez određenih gubitaka.
2) “Koji je cilj ili svrha štednje?”
Je li to za mirovinu, za kupnju novog auta, za putovanje, za pokretanje posla, plaćanje studija za dijete, itd.
Kad odgovorimo na ta dva pitanja, možemo birati između financijskih proizvoda, te njihove sigurnosti u odnosu na dobit. S novcem, u ovoj fazi, stvar postaje jednostavnija. Ako želimo da je novac 100% siguran, možemo očekivati malu dobit. S druge strane, ako želimo ostvariti veću dobit, novac moramo izložiti i potencijalno većem riziku, kojega je opet moguće umanjiti, pa čak i svesti gotovo na nulu, kroz disperziju rizika i vrijeme.
Štednja do dvije godine
Drugim riječima, ako imamo ušteđevinu u banci ili smo u postupku stvaranja ušteđevine, uz pretpostavku da će nam novac zatrebati unutar jedne ili dvije godine, tada nema potrebe novac izlagati dodatnom riziku s ciljem ostvarenja par posto veće dobiti, jer kratak vremenski period može rezultirati i negativnim rezultatom.
Iz spomenutog razloga, kad se radi o kratkom vremenskom periodu, štednja u banci ostaje jedna od legitimnih alternativa. Međutim, s obzirom na novi porezni tretman, štednja u banci dobila je svojeg vrlo atraktivnog rivala; investicijski fond konzervativnog tipa.
Novčani i posebni fondovi
Pod konzervativne fondove spadaju novčani fondovi koji, dugoročno gledano, imaju prosječan prinos između 3% i 5%. Zadnje dvije godine imaju nešto manji prinos, s obzirom na velike količine novca na financijskom tržištu.
Još jedna opcija konzervativnih fondova su i posebni fondovi, gdje imamo zaštićenu glavnicu. To znači da manje od onoga što smo uplatili ne možemo dobiti van, što nam jamče bankovne garancije. U Hrvatskoj trenutno postoje samo 2 posebna fonda, jedan je tek nedavno osnovan, a drugi je samo u zadnjih godinu dana imao prinos od 10,57%. Isto tako, najavljeno je izdavanje narodne obveznice, no konkretnih informacija još uvijek nema.
Štednja od tri do pet godina
U slučaju da smo na prvo pitanje o vremenu štednje odgovorili s više godina, otvaraju se dodatne mogućnosti. Novac možemo usmjeriti prema dinamičnijim fondovima, primjerice obvezničkim ili mješovitim, u kojima je preporučeno vrijeme investiranja od tri do pet godina.
Štednja na pet godina
Na vremenski period od 5 godina, kao još uvijek vrlo atraktivna, dolazi stambena štednja. U ovoj štednji osim kamate od same stambene štedionice koja se kreće do 3,5% godišnje, imamo pravo i na Državna poticajna sredstva (DPS), koja za ovu godinu iznose 4,9%, za godišnju uplatu do 5000 kuna po jednom OIB-u. Po isteku štednje, porezne škare odrezat će 12% samo onog dijela koji se odnosi na pripisanu kamatu, dok će pripisani državni poticaj ostati netaknut.
Dodatna pogodnost štednje u stambenoj štedionici, osim što nam omogućuje da na svoje štedne uloge dobijemo više u odnosu na štednju u banci, je i ta što danas/sutra imamo mogućnost podizanja povoljnog stambenog kredita. Osim stambene štedionice, kao sigurno ulaganje na pet i više godina, postoji i opcija ugovaranja rentne štednje, kao jednog od atraktivnih proizvoda osigurateljnog sektora.
Dugoročna štednja
Građani koji se žele pobrinuti za “stare dane”, uz visoku sigurnost ulaganja, neoporezive mogućnosti koje vode u tom smjeru su sve vrste životnih osiguranja i dobrovoljna mirovinska štednja.
Životno osiguranje
Kod mješovitog životnog osiguranja kombiniraju se istovremeno i osiguranje i štednja. Ako doživimo ugovoreno trajanje osiguranja, osiguravatelj nam isplaćuje osigurani iznos za doživljenje uvećan za pripisanu dobit, a u slučaju smrti, našim nasljednicima se isplaćuje osigurani iznos za slučaj smrti, plus do tada pripisana dobit.
Životno osiguranje se ugovara na rok od najmanje 10 godina, a najduže do 40 godina. Osigurana svota zaštićena je valutnom klauzulom, međutim klasična životna osiguranja većinom nisu isplativa na kraći rok od 20 godina. S obzirom da se za visinu osigurane svote gleda naš rizik posla, zdravstveno stanje i godine, ona su najisplativija ako ih ugovaramo u dvadesetim i tridesetim godinama ili eventualno četvrtom desetljeću života.
Dobrovoljna mirovinska štednja
Kao druga opcija dugoročnije štednje bez poreznih škara od 12% na dobit, nameće se dobrovoljna mirovinska štednja ili takozvani treći mirovinski stup, koji je trenutno jedini oblik ulaganja potican s tri strane; od države s 15% poticaja za uplate do 5.000,00 kuna u jednoj godini po OIBU, poreznom olakšicom ako je uplatitelj poslodavac, te prinosom fonda koji se prosječno kreće između 6% i 8% ovisno o odabranom mirovinskom društvu.
Dionički fondovi
Ako smo spremni preuzeti veći rizik, koji podrazumijeva mogućnost veće zarade, pravi izbor je ulaganje u dionice. Iako je hrvatsko dioničko tržište već godinama na niskim razinama, povremeno se javljaju dobre prilike za zaradu. U posljednjih nekoliko godina to su, primjerice, dionice turističkih kompanija s rastom i preko 500%.
S obzirom da je hrvatsko dioničko tržište izuzetno podcijenjeno zbog straha i stanja u gospodarstvu, samim time postaje i jako dobra prilika za rast u narednom razdoblju. Samostalni ulazak u dioničarske vode preporučujemo samo ako čvrsto vjerujete u svoje sposobnosti i spremni ste odvojiti dovoljno vremena za analizu i upravljanje vlastitim portfeljem. Ako pak nemate vremena i znanja, a želite sudjelovati na tržištu kapitala, za vas postoje dionički fondovi.
Ulaganje u kvalitetne dioničke fondove, prema metodi uprosječivanja cijena, na duži vremenski period, može biti vrlo isplativo, uz najmanji rizik. Kada je riječ o oporezivanju, ulaganja u dionice podliježu porezu na dividendu (12 posto plus prirez), ali se na zaradu ostvarenu trgovanjem dionicama (kapitalna dobit) kao i na prinos koji ostvari investicijski fond, još uvijek ne plaća porez.
Plemenite kovine
I na kraju, evo jednog i relativno iznenađujućeg, iako ne i neobičnog investicijskog prijedloga. Razmislite o konverziji dijela svog novca u investicijsku klasu čija je vrijednost nadaleko priznata diljem svijeta, no koja se tek odnedavno počela probijati i u svijest hrvatskih građana. Riječ je o ulaganju u plemenite kovine, prije svega zlato/srebro u fizičkom obliku.
Dakle, na financijskom tržištu postoji jako puno mogućnosti u koje možemo preusmjeriti dio novca, a na koje nećemo platiti porez na kamatu od 12%. Neke od nabrojanih mogućnosti osim prinosa donose i druge koristi, a vas nakon što odgovorite na dva ključna pitanja s početka ovog članka, pozivamo da se s povjerenjem javite u Progreso grupu, gdje ćemo sukladno vašim odgovorima, željama i mogućnostima, najbolju štednju ili investiciju skrojiti upravo za vas. Vidimo se!
