Sve prolazi, svi prolaze… – pjevaju nam naši Zagorci, međutim, nama u Hrvatskoj najsporije prolazi vrijeme, a s njim i ova naša sveopća kriza. Uz spor protok vremena presporo (skoro nikako), prolaze naši vrli političari – pitam se – kako im već ne dojadi svakodnevno nam prodavati rog za svijeću.
A, ne prolazi ni ova duboka ekonomska i društveno-politička kriza, naše međusobne podjele koje su prerasle u međusobnu otvorenu mržnju, a osobito nikako ne prolazi ovaj naš jad i čemer kojega mnogi proživljavaju. Ona prastara izreka: “ni kriv ni duža” za nas već odavno ne vrijedi”. I tko god bi u javnoj komunikaciji tu sintagmu uporabio ne bi govorio istinu.
A, istina je zapravo – jezovita: I krivi i dužni smo – i točka! Sami smo si krivi što opetovano izabiremo okoštale, fosilizirane kadrove, pa nam po logici stvari ni ne može biti bolje. Što se, pak, tiče duga ne da smo dužni, nego smo prezaduženi. Istinabog, ne kao Grčka, ali blizu smo njenog scenarija. Učili su nas: “Tko tebe kamenom – ti njega kruhom!”
Zamislite, dok ljudi prekapaju po kantama za smeće u potrazi za koricom kruha NADAJUĆI se boljem životu, još nam samo treba ono o “…kamenu i kruhu”. Jer od svih svjetskih zala iz zamišljene “Pandorine kutije” na njenom samom dnu u dubokoj tami šćućurena čami još jedino NADA – čekajući poneku zraku sunca. Zamislite, tek pronađenu koricu kruha da bacimo na bahatog uhljeba, koji tebe gađa neisplatom plaće i otkazom. Bilo bi to, ne perverzno već, neoprostiv grijeh.
Ili se prisjetimo one druge: “Ako te netko pljusne po jednom obrazu – ti okreni i drugi obraz…”! Takvu izmišljotinu i danas preporučuje sirotinji. Onima koji to savjetuju sirotinji, preporučujem neka podmetnu vlastiti obraz. Velika većina građanstva – najsiromašniji se upravo tako ponašaju, jer se plaše Svevišnjega (njih je, naravno, najlakše nagovoriti na spomenutu “šamarčinu”), pa okreću i drugi obraz…
Pravedno bi bilo (za primjer svima!) neka prvo tako učine “savjetodavci” takvih poruka, naravno, koji imaju obraz?! Takvi bi trebali dijeliti sudbinu vlastitog naroda (ne izvlačeći se na besplatne tople obroke u javnim kuhinjama), dakle, sudbinu onih koji im omogućuju bogovske porcije “IĆA i PIĆA”! Gospodin L. – ministar financija – kriči: “Hrvatska nije pred bankrotom”! Sunce li mu žarko gospodine ministre, pa gdje smo onda, ako nismo pred bankrotom? Nije valjda da smo već bankrotirali, a da toga još nismo svjesni?
Sva usplahirena i razrogačenih očiju Udruga banaka panično traži očitovanje dekana Ekonomskog fakulteta, jer im njihovi pojedini profesori rade “štetu”!
Ma, nemojte! A, tko nama čini štetu gospodo i drugovi? Dobro uhljebljena gospodo neovisne sekularne države Hrvatske sa sva tri zagrebačka brijega, koji vedrite i oblačite nad našim životima, tko nama ‘malim’ ljudima čini štetu? Tko? Hajde, pokažite se pravičnima i učinite povijesni iskorak u razmišljanjima i svojim postupanjima – neka ljudi zapamte vašu plemenitosti – za opće dobro.
Prije nego započnete sa objedom zagledajte se i zamislite nad sadržajem vlastitog tanjura! Pustite pusta filozofiranja i nadmudrivanja. Imate lijepu priliku poći od sebe samih. Imate li hrabrosti za takve poteze? Pobrojite koliko i koje sve privilegije uživate, a sve na račun građanstva. Barem jednom budite iskreni prema onima koji vas hrane!
Tako vam Boga, pa vjerujete li vi u Boga ili u što već? Da učinite takav potez narod bi vas cijenio i na rukama nosio, a ne bi o vama mislio i govorio ono što nije red napisati na papir! I sindikalni prvaci su zakazali. Više se ne bave “sindikalnom košaricom”, jer bez njihova izračuna sindikalne košarice kućanice su u velikom bedu.
Sad nešto o riječi “dekan”. Latinska riječ DEKAN u Rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića piše se “decanus”, a doslovno znači – zapovjednik šatora u kom je bilo deset vojnika. Kako čitateljstvo ne bi došlo u napast pa pomislilo da se ovdje radi o možebitnoj asocijaciji na… ili o, ne daj bože, političkoj konotaciji o…, razjasnit ću o čemu se radi.
Naravno, riječ DEKAN označava još i ovo:
1. glavar, predstojnik desetorice;
2. osoba koja stoji na čelu sveučilišnog fakulteta;
3. predstojnik kaptola;
4. predstojnik dekanata, crkvenog kotara.
Nadam se da nam je barem donekle jasnija gore spomenuta riječ “dekan”. Netko može pomisliti kakve sad veze ima tamo nekakav dekan s nama, običnim ‘malim’ čovjekom?? E, ja mislim da i te kakve veze ima sa nama takozvanim ‘malim’ ljudima. Prisjeća li se još itko kako su nas prije dvadesetak i kusur godina uvjeravali i obećavali nam kako ćemo biti “Mala Švicarska”! Nije valjda da smo tu retoriku i ta obećanja naših prvaka zaboravili. Istinabog, imamo “švicarce”, ali jao…! No, gdje je ona nekada obećana “mala Švicarska”?
Vidite, kako smo se dali navući na pusta obećanja naših političara i koliko smo bili i ostali naivni. U našoj neovisnosti ni danas nismo daleko odmakli. Osobito, ako je riječ o našoj kuni. Baš bi bilo zanimljivo znati koliko naših “velikih” Hrvata štedi i računa u kunama.
I danas, a i ubuduće ćemo se dati navući na kojekakva (za naivne lijepa i zvučna, počesto, nesuvisla) obećanja za koja – nema pokrića. Obećanja su im negdje u oblacima – (iCloud).
A, kad im na izborima ponovo damo svoj glas i kad se dokopaju Sabora ponovo će zaboraviti tko su, odakle su i zbog čega su izabrani kao narodni poslanici. Nama ne da je zagustilo nego nas je toliko pritislo da bi svakog časa mogli napuniti gaće čekajući OČITOVANJE… mnogih – o mnogočemu!
