Potaknuta informacijom da se u Hrvatskoj godišnje u hrvatskim trgovinama otuđi robe u vrijednosti od 988 milijuna kuna, Organizacija ROZP je u studenom 2014. godine provela anonimnu anketu sa prodavačicama/prodavačima u shoping centrima na temu: Varaju li potrošači?.
Rezultati su, napominju u ROZP-u, iznenađujuće nepovoljni za potrošače, a domišljatost onih “potrošača-varalica” koji bacaju ljagu na poštenje potrošača je zapanjujuća. Naime, ispitanicima je bilo postavljeno pitanje o tome imaju li spoznaje o varanju od strane kupaca – potrošača. Odgovori su iznenađujućih 97% pozitivnih, samo 1% nema spoznaja, a 2% se nije željelo izjasniti, kažu u ROZP-u.
Na pitanje, jesu li osobno svjedočili varanju od strane potrošača 79% je potvrdilo, 21% nije osobno svjedočio varanju kupaca. Iznenađuju i odgovori na pitanje, ima li trgovima propisane oblike zaštite, gdje 12% ispitanika kaže da nema, a 10% ne zna, no ipak 80% trgovina ima zaštitu.
Iako Zakon o zaštiti potrošača ne predviđa “crnu listu” ni trgovaca ni potrošača, prodavači se ipak izjašnjavaju u 87% da njihove trgovine posjeduju istu.
Gdje to varaju potrošači?
Varanje kod vaganja proizvoda: Najčešća je pojava kod kupovine voća, povrća i drugih proizvoda u rinfuzi. Napunjenu vrećicu potrošač drži u ruci i spušta na vagu samo do njemu prihvatljive težine, te u tom trenutku uzme naljepnicu s težinom i cijenom.
Napunjenu vrećicu stavi na vagu, ali rukom podiže postolje vage dok ne dobije prihvatljivu težinu i tada uzme naljepnicu. Vagne sadržaj u vrećici i uzme naljepnicu, pa potom dopuni sadržaj vrećice. Napuni vrećicu sa proizvodom, ali uzme naljepnicu za sličan proizvod niže cijene.
Degustacija: Najčešća pojava kod sušenog i/ili kandiranog voća u rinfuzi, peciva i slatkiša. Po ulasku u trgovinu potrošač prvo navrati do sušenog i/ili kandiranog voća u rinfuzi, uzme šaku voća i jede uz razgledavanje ostalih proizvoda i tako čak nekoliko puta prilikom jedne posjete trgovini. Potrošač uzme pecivo i pojede do kase i ne pokaže naljepnicu da je uzeo isto. Potrošač uzme čokoladu, manji slatkiš ili sladoled i pojede na putu do kase.
Unošenje prazne ambalaže: Najčešća je pojava sa ambalažom brandne marke trgovine (npr. “Clever”, “K-plus” i sl.). Potrošač unese praznu ambalažu za jaja od branda druge trgovine, potajice prebaci jaja iz druge kutije u trgovini u svoju kutiju i na kasi tvrdi da je ta jaja donio sa sobom iz druge trgovine.
Potrošač unese praznu kutiju proizvoda iz druge trgovine, na kojoj je naljepnica za cijenom iz te trgovine i zamijeni sadržaj, tvrdeći na kasi da je to kupio u drugoj trgovini.
Otuđivanje proizvoda: Najčešća pojava je sa robom opće namjene, kao što su maramice, odjevni predmeti, proizvodi za osobnu uporabu. Potrošač isprobava nekoliko odjevnih proizvodna po nekoliko puta, posebno u vrijeme gužvi i sasvim slučajno jedan ili čak više odjevnih predmeta ostane ispod njegove stare robe, koju je obukao ne našavši ono što je tražio.
Kod isprobavanja maskare i šminke, sasvim slučajno nekoliko komada odabranog proizvoda završi u torbici ili džepu, a jedan se kupi tj. plati na kasi.
Savjet
– Molimo potrošače koji se koriste ovakvim i sličnima radnjama, da je traže pomoć udruga za zaštitu potrošača, kad su uhvaćeni, jer narečene radnje nemaju veze sa Zakonom o zaštiti potrošača, upozoravaju u ROZP-u.
