U utorak započinje ovogodišnja kampanja “16 dana aktivizma u borbi protiv nasilja nad ženama“. Kampanja svake godine započinje 25. studenoga – danom koji se obilježava kao Svjetski dan borbe protiv nasilja nad ženama, a završava 10. prosinca – Svjetskim danom ljudskih prava.
Povodom tog dana priopćenjem su se oglasile članice Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a Međimurske županije.
“Prema podacima MUP-a, u prvom polugodištu 2014. u Hrvatskoj je, zbog počinjenog nasilja u obitelji, prijavljeno 6856 osoba, što je 12,8% manje nego u istom razdoblju prošle godine kada je prekršajno prijavljeno 7862 osoba. Od ukupnog broja prekršajno prijavljenih osoba u 2014. godini, muškaraca je 5350, a žena 1506.
Počinjenim nasiljem u obitelji, oštećena je ukupno 7461 osoba (prema 7.950 osoba u 2013.). Prema spolu oštećenih, 4756 osoba je ženskog spola, a 2705 osoba muškog spola. U posljednjih šest godina Hrvatska bilježi trend smanjenja kaznenih djela ubojstava žena u obitelji (2008. – 24 ubijene žene; 2009. – 23 ubijene žene; 2010. – 18 ubijenih žena; 2011. – 12 ubijenih žena; 2012. – 12 ubijenih žena; 2013. – 11 ubijenih žena, te u prvom polugodištu 2014. – 3 ubijene žene).
Iako svi naprijed navedeni podaci upućuju na opadanje nasilničkog ponašanja u obitelji, nažalost, ne postoje podaci koji bi upućivali na uzroke tome padu. Možda bismo trebale osjećati olakšanje, možda čak i optimizam, no postoje opravdani razlozi za sumnju u stvarno opadanje obiteljskog nasilja, budući da se ono još uvijek smatra “privatnom stvari”, o kojoj se ne govori i u što se ne treba miješati.
S pogoršanjem gospodarske situacije, raste postotak nezaposlenih žena, spušta se razina njihove socijalne sigurnosti i raste njihova ekonomska ovisnost o partneru. A iz ekonomske ovisnosti izviru svi drugi oblici diskriminacije, od kojih je nasilje najgrublji – nažalost i najrašireniji – oblik ugrožavanja temeljnih ženskih ljudskih prava.
Usporedo s porastom ekonomske ovisnosti žena, povećava se i stupanj njihove tolerancije na zlostavljanje: i ono obiteljsko (od tjelesnog, psihičkog i seksualnog do ekonomskog) i ono na radnom mjestu (od raubanja kroz neplaćeni prekovremeni rad, do seksualnog zlostavljanja). Žene trpe i šute, zbog čega veliki dio nasilja ostaje neobjelodanjen i nesankcioniran.
Pravo na život bez nasilja je temeljno ljudsko pravo i zato žene poručuju:
– ne želimo živjeti u strahu
– ne želimo biti pretučene
– ne želimo biti silovane
– ne želimo trpjeti i šutjeti!
Ono što nitko ne želi – mora se promijeniti!
Naučimo prepoznati nasilje, osudimo ga kao društveno neprihvatljivo, ohrabrimo se prijaviti ga, stalnim pritiscima natjerajmo institucije da odrade svoj posao, promovirajmo toleranciju kao temelj zdravog društva i budimo podrška jedna drugoj u trenucima kada se čini da nitko drugi nije uz nas!”
