Uz sve veću nezaposlenost, velik broj odlazaka mladih za poslom u svijet i sve veći broj blokiranih računa građana, najveći problem u Međimurju su klizišta i uklanjanje posljedica od nedavnih poplava i to u svakom dijelu županije.
Naravno ovo županijske vlasti previše ne mući jer njihova sigurnost i nekretnine nisu u opasnosti. Ali pojedini općinski načelnici svakodnevno primaju građane koji imaju probleme s klizištima i vodama u stambenim objektima, ili od tih i takvih ljudi dobivaju zahtjeve za uklanjanje posljedica i plaćanje šteta.
Evo, na primjer više od polovice Aktualnog sata 10. sjednice Općinskog vijeća Selnice bilo je u znaku poplava i klizišta u Zebancu i Selnici. Ovog trenutka u Međimurju je aktivno tristotinjak što manjih, što većih klizišta i dvostruko više poplavljenih stambenih objekata. O poplavljenim poljima i njivama da ne govorimo, upitna je sjetva žitarica u minimalno optimalnim uvjetima.
Ljudi kojima su počinjene i nastale štete prstom i riječima upiru u općinsko i gradsko čelništvo, malo u Hrvatske vode i vrlo malo u Međimursku županiju. Mnogima se neće svidjeti, ali ja tvrdim kako bi prvo svi trebali prstom uprijeti u sebe. Tridesetak godina unazad a poglavito u posljednjih petnaestak godina, čovjek je toliko osorno dirnuo u prirodu, koja sada samo naplaćuje nečiju bahatost, oholost, smjelost, novčanu i društvenu poziciju.
Gradile su se vikendice i ljudi su rušili voćke i drveća te bagerima ravnali zemljište kako bi vlasnik zasadio cvijeće i ukrasno grmlje. Podizali su se voćnjaci, srušilo se stotine voćaka i drugog drveća, kako bi parcele bile ravne i dostupne strojevima. Gradile se vodo crpne postaje i vodotornjevi na mjestima gdje su prije bili voćnjaci i vinogradi. Proširivale su se postojeće ceste i gradile novi, presijecali su se “jegerseki” i potoci, strojevi su kopali, a kamioni odvozili zemlju negdje gdje su zatrpavali prirodne jame i mlake i potoci. I stotine je takvih primjera.
A srušena drva su za svoga života ili rasta zadržavala zemljište da ne klizi, potoci su odvodili oborinske i druge vode i sve je štimalo. Klizišta nije bilo, poplave tu i tamo, male i kratkotrajne. Samo u mojoj ulici desetak je žitelja zatrpalo potok i kanal koji su s poljoprivrednog zemljišta odvodili vodu u kanal i potom u Muru. Danas je ta voda u našim podrumima.
Vozeći se briježnim Međimurjem samo u nedjelju sam vido dvadesetak novih klizišta. A ovog trenutka se kopa kanal za plinovod, ruše se stabla, preprečuju vodotoci i poljoprivredni putovi. Jednog dana imati ćemo nove poplave i klizišta. Svi šute i zadovoljni su da se radi, a za prirodu i okoliš ne brinu. Kada budu nevolje, znaju da će potrčati u općinsku i gradsku upravu, “nametati” sve i svašta načelnicima i gradonačelnicima.
I svi će im biti krivi od Tuđmana, Mesića, Josipovića, Sanadera, Račana, Resmana, Vičevića, Makovca, Srpaka, Lepena do Rebernika, Nagrajsalovića, Mustača i Cerovca. Samo oni ili mi sami nismo ništa krivi, a zapravo sami su ili smo sve pokvarili u želji da imamo nešto prolazno lijepo.
Ovaj puta o Javnoj ustanovi u Križovcu neću pisati, jer bi mi za pritužbe na njihov rad i odnos prema poljoprivrednicima i šumo posjednicima trebalo osam stranica, na koje bi stale destinacije na kojima su zbog navodnog očuvanja prirodnih vrijednosti u travi i mulju završilo. Ljudi, prije nego okrivite ili okrivimo nekoga drugoga, pogledajmo sebe i postupke svoje. Pa i na one koje niste ili nismo počinili, ali ste ili smo glasovali za one koji su ih proveli u djelo.
