Jedna od najosebujnijih gastronomskih metamorfoza počinje zagrijavanjem zrna kukuruza kokičara koja se, uz pucketanje te oslobađanjem primamljivog mirisa, čudesno pretvaraju u pahuljasti hrskavi užitak o kojem se s lakoćom postaje ovisan.
Ovaj se ukusni zalogaj pripremao i konzumirao na američkom kontinentu milenijima unatrag, a do danas se čvrsto utkao u gastronomsku tradiciju najviše Sjedinjenih Američkih Država, ali i svijeta. I dok je poljoprivredna povijest kokica duga, ona komercijalna relativno je kratka, pa upoznajmo grickalicu bez koje je nemoguće zamisliti kinopredstave, posjet zabavnim parkovima, sportskim događanjima i druženja uz televizor.
Američki je kontinent domovina kukuruza, a kukuruz kokičar (lat. Zea mays var. everta) udomaćen je iz divlje sorte na području današnjeg Meksika prije devet tisuća godina što ga, prema konsenzusu paleobotaničara, čini jednom od najstarijih podvrsta kukuruza.
Arheološki lokalitet, tzv. Bat Cave u Novom Meksiku mjesto je gdje su pronađeni klipovi ove podvrste iz 3600. godine prije Krista. Američki su ga domoroci poznavali još prije nego je Kolumbo kročio na kontinent, a kada se španjolski konkvistador Hernán Cortés 1519. na području današnjeg Meksika susreo s Astecima upoznao se i s kokicama.
