U Glavnoj ulici u Prelogu, koja prolazi kroz samo gradsko središte, desetak je praznih poslovnih prostora. Neki su izlozi prekriveni starim novinskim papirom, kroz neke se vidi korov koji se probio i prekrio prekopane temelje u interijeru. No, jedan je lokal ovih dana preuređen, pa je umjesto s dvorišne, dobio ulaz s ulične strane.
Zajedno s još nekolicinom kolega obrtnika i poduzetnika, Petar Vugrinec (47) taj dio Glavne ulice drži na životu. Posao mu, hvala na pitanju, ide dobro. Bavi se brzim popravkom obuće. – Ima dosta nekvalitetne obuće, pa posla imam dovoljno. Imam stalne mušterije, dolaze mi i nove, a nema ljepšeg kad se netko ponovno vrati jer je zadovoljan uslugom ili me preporuči drugima uz riječi da samo ja to znam popraviti – kaže Petar, koji pokriva područje od Donje Dubrave do Čakovca, kao i dio Podravine.
Završio je četverogodišnju obućarsku školu u Varaždinu i zaposlio se u Meisu u Goričanu. O zanatu je najvše je naučio u vojsci, u Petrovaradinu, gdje ga je majstor nagovarao da se bavi popravcima jer su isplativi. – Kao mlad nisam šparao za auto, nego za mašinu, kombinirku. Od strojeva imam još i šivaču mašinu, Singericu, specijalnu za popravak obuće – nabraja.
Presudno za ulazak u samostalne poslovne vode bilo je to što su i on i supruga obućari, pa ako bi tvrtka propala, oboje bi ostali bez posla. Zato je odlučio riskirati i postati sam svoj gazda. Iz Goričana je, no radionicu je odlučio otvoriti u Prelogu, koji se posljednjih dvadeset godina snažno razvio. Najviše posla ima s lijepljenjem potplata i s potpeticama na ženskoj obući.
– Vidi se jasno razlika između obuće koja se proizvodila prije 20 godina i danas. I novo se odlijepi. I ono što se kupi pod kvalitetnu obuću često to nije. Lijepo izgleda, da privuče kupce, a podere se kao i ona jeftinija. Evo, ove su malo nošene, a odlijepio se cijeli potplat. Na nekima piše da je potplat od kože, a unutra vidim samljeveni tekstil. Neku obuću se ne isplati popravljati – dodaje. Najviše ga veseli što ga mušterije poštuju.
– Mogao bih i ja dići cijene koje su sad niže u odnosu na one u Zagrebu i Čakovcu, ali želim zadržati mušterije. Glavno da si zaradim prosječnu plaću. Na ovom se poslu ne može obogatiti – ističe. Ljeti ima manje posla jer su ljudi na godišnjem, no uskoro će nova školska godina i uvođenje jesenske obuće. U Prelogu su ga od milja počeli zvati Cipelić, pa si je taj nadimak dao istetovirati na ruku.
