U subotu 12. travnja pioniri NK Podturen su posjetili Zagreb. Najprije su na maksimirskom stadionu odgledali prvoligašku utakmicu između Dinama i Rijeke, a zatim su kao gosti NK Kustošija, sudjelovali na uzvratnom susretu na Memorijalnom turniru posvećenom Stjepanu Majoru.
Ugodno druženje, pobjeda, medalje i pehar, doprinijeli su da ovaj dan ostane u trajnom sjećanju kako pionirima tako i njihovim roditeljima. Suradnja s NK Kustošijom je uspostavljena ove zime na malonogometnom turniru u Podturnu zahvaljujući Vladi Sokaču, a ovim putem zahvaljuju našim Međimurcima u Maksimiru, Dragutinu Vuku i Zlatku Premušu, koji su osigurali ulaznice za utakmicu.
U nastavku donosimo tekst M. Stričevića o Memorijalnom turniru S. Major i o SRC Jelenovac. “Postoje u hrvatskom nogometu tradicije koje nisu vezane za loptanje kao veliki biznis, već kao stil života od djetinjstva do starosti – kao sport u izvornom smislu riječi. Kada vidite legende gradskog, hrvatskog, a ponekad i svjetskog nogometa kako u 40-ima, 50-ima, pa i 60-im godinama života jedva čekaju navući dres i štucne da zaigraju na memorijalu koji nosi ime poginulog prijatelja, nogomet se ukazuje kao nešto mnogo važnije od stadionsko-medijskog spektakla
U ŠRC Jelenovac, koji je s vremenom postao neformalni, aktivni ‘Hall of Fame’ zagrebačkog nogometa (tamo se natječu i druže legende malog i velikog nogometa, često nakon profi karijera), u subotu se igra jubilarni, 22. memorijalni turnir Stjepan Major.
Čovjek ‘vojničkog’ prezimena, po kojem je događaj dobio ime, 70-ih je bio kapetan glasovitog Dinamova ‘Malog Ajaxa’, juniorske momčadi koja tri godine nije izgubila utakmicu (Kranjčar, Zajec, Marijan Vlak, Tomica Mlinarić…), a nakon povlačenja s travnjaka proslavio se kao najbolji strijelac Grahorove, legendarne malonogometne momčadi iz zapadnog Zagreba.
U kobnom spletu života, imena i činova, bivši nogometni kapetan Major nakon raspada Jugoslavije postao je zamjenik zapovjednika150. brigade HV-a i godine 1992. poginuo na bojištu kod mjesta koje se zove Generalski stol. Jedan je od rijetkih boraca iz Domovinskog rata po kojima je nazvana ulica u Zagrebu.
Tijekom dvaju desetljeća turnir s njegovim imenom postao je jedan od najstarijih kontinuiranih memorijala u hrvatskom nogometu, na kojem su uz gradske majstore u više navrata nastupali velikani svjetskog glasa poput Slavena Zambate, Zlatka Kranjčara, Marka Mlinarića (jedan turnir odigrao je i Robert Prosinečki), Marije Matuzić-Mace Maradone, ili pak šesterostrukog osvajača Kutije šibica Duška Popovskog, Miće Vujanića i još čitavog niza legendi zagrebačke trave i asfalta….”
