Novi zakon o zaštiti potrošača stupa na snagu 8. travnja 2014 godine. Nakon provedene javne rasprave o Nacrtu prijedloga Zakona o zaštiti potrošača u koji su se uključila sva tri saveza udruga za zaštitu potrošača u Hrvatskoj i burne rasprave u Saboru oko donošenja Zakona po hitnom postupku i sadržaja zakona, Sabor je donio novi Zakon o zaštiti potrošača.
Prijedlozi i primjedbe iz javne rasprave uglavnom nisu prihvaćeni osim nekoliko kozmetičkih izmjena, tako da je javna rasprava bila samo demokratski ukras krupnom kapitalu i vladajućim strukturama u Republici Hrvatskoj, ističe ROZP – regionalna organizacija zaštite potrošača. Svoje nezadovoljstvo podrobnije su objasnili u priopćenju.
“Naime prije osam mjeseci je Sabor donio Nacionalni program zaštite potrošača za razdoblje od 2013. do 2016. godine (NN 90/13) od 12.07.2013., ali iako su Organizacija ROZP i neki klubovi zastupnika ukazivali i predlagali da se mora ispoštivati točka 8.1.4. “Daljnji institucionalni razvoj u području politike zaštite potrošača” i osnovati Agencija (neovisno tijelo) za zaštitu potrošača, što nalaže narečena točka, Sabor je ignorirao svoj pravni dokument koji nalaže:
“Sukladno dobroj praksi i iskustvima država članica Europske unije koje imaju učinkovit sustav zaštite potrošača kao i preporukama eksperata s područja Europske unije na projektima koje je Ministarstvo gospodarstva koristilo, a u svrhu jačanja administrativnih kapaciteta na ovom području, proizlazi činjenica da je za učinkovitiju provedbu politike zaštite potrošača potrebno samostalno tijelo koje bi obavljalo dio poslova u provedbi politike zaštite potrošača i na taj način koordiniralo svim aktivnostima, a što omogućuje jednostavniju i učinkovitiju komunikaciju između dionika u ovom području.
Slijedom navedenog, ukazuje se potreba da se u Republici Hrvatskoj osnuje samostalno tijelo, a u čiji bi se djelokrug rada prenio i dio poslova iz djelokruga rada nadležnog Ministarstva gospodarstva. To su primjerice poslovi vezani uz provedbu politike zaštite potrošača, posebice projekte namijenjene udrugama za zaštitu potrošača, savjetovanje potrošača, izvansudsko rješavanje sporova, aktivnosti na podizanju razine javne svijesti te edukaciju i informiranje potrošača.”
Suprotno od naloženog u NPZP, Zakon o zaštiti potrošača ne samo da je potvrdio postojanje resornog ministarstva za zaštitu potrošača, a to je ni manje ni više nego Ministarstvo gospodarstva (izraziti sukob interesa) nego de dao dodatne ovlasti resornom ministarstvu tj., sve aktivnosti zaštite potrošače se sada “koordiniraju” preko tog ministarstva. Posljedice takvog rješenja vidljive su već u samom procesu javne rasprave kada su odbačene svi prijedlozi koju bi osigurali transparentnost zaštite potrošača.
Tako su u članaku 124. Određeni nositelji zaštite potrošača: “Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske, ministarstvo nadležno za poslove zaštite potrošača, nadležne inspekcije, Nacionalno vijeće za zaštitu potrošača, poslovna udruženja, udruge za zaštitu potrošača, jedinice lokalne samouprave i ostala tijela javne vlasti, svako iz svoje nadležnosti.” U članku 125. Nacrta prijedloga Zakona o zaštiti potrošača koji ušao u Javnu raspravu (do 24.01.2014). subjekt zaštite potrošača je bio u Predsjednik RH.
Nakon “čišćenje” teksta “netko” je pobrisao “Predsjednika RH” kao nositelja zaštite potrošača, a da o tome nije bilo riječi u Saborskoj raspravi. Nadalje članak definira Vladu RH kao jednog od nositelja, a Ministarstvo gospodarstva kao drugog nositelja, kao da ono nije ministarstvo Vlade RH. Posebno je interesantno kako će to poslovna udruženja štiti prava potrošača, ako znamo da je profit glavni pokretač i trgovine i proizvodnje.
Udrugama za zaštitu potrošača oduzeta su neka prava i smanjena nadležnost na poslovima zaštite potrošača. Naime članak 124 definira poslove udruga kojim su u odnosu na stari zakon oduzete ovlasti: (1) pružati informacije potrošačima o njihovim pravima i obvezama te pojavama na tržištu, (2) voditi evidencije o primljenim prijavama potrošača i postupcima poduzetim za njihovo rješavanje, (3) inicirati pred nadležnim tijelom pokretanje postupaka iz članka 131. ovoga Zakona, (4) pokretati pred nadležnim sudom postupke kojima od suda traži da određenom trgovcu, skupini trgovaca iz istog sektora gospodarstva ili njihovim interesnim udrugama zabrani korištenje nepoštenih ugovornih odredbi u standardnim ugovorima.
Člankom 127. Savezima udruga za zaštitu potrošača oduzeta je ovlast “(1) Savezi udruga za zaštitu potrošača mogu nastupati, u ime svojih članova, a na dobrobit svih potrošača, u javnosti i pred tijelima državne uprave, radi zaštite zajedničkih interesa potrošača, davati mišljenja na prijedloge propisa koji mogu imati utjecaja na potrošače.” Tako da su po novom Zakonu organizacije civilnog društva čije je područje rada zaštita interesa i prava potrošača svedene na “demokratski ures” zaštite prava potrošača koja kreira trgovački lobby a da udruge za zaštitu potrošača nemaju “pravo glasa”.
Odredbe Zakona koje definiraju obveze trgovaca, te razne oblike prodaje, kao npr. Akcijsku prodaju ustvari predstavljaju obračun među trgovcima, a malo koristi mogu imati potrošači. Potrošači bi voljeli da su Akcijske prodaje cijele godine, te da se priječe manipulacije pri tome, a ne smanje mogućnosti organiziranja akcijskih prodaja. Zakon u članku 24. definiraju se javne usluge u kojima je zaboravljeno da je i naplata parkiranja javna usluga.
Potrošači više nemaju mogućnost promtnog reagiranja na nezakonite radnje trgovaca, jer člankom 135. je određeno: “Tržišni inspektor će uzeti u obzir prijavu potrošača tek nakon što je potrošač iscrpio postupke iz članka 10. stavka 1. i 2. i/ili članka 25. stavka 5. ovoga Zakona (znači inspektor neće reagirati ako se prije toga potrošač nije žalio trgovcu)”.
Smatramo da je Zakon o zaštiti potrošača donesen ishitreno i netransparentno uz demonstraciju političko-trgovačke sile. Mi ćemo poštivati i iz svoje nadležnosti provesti Zakon, ali nitko ne može spriječiti da se glas potrošača čuje, a uvjereni smo da će se morati i poštivati”, napisali su u priopćenju.
