Mali međimurski pas međi – “zvono na vašim vratima”

Nema tog štakora kojeg međi ne može dostići – kažu uzgajivači malog mešimurskog pasa – međija koji se preko sto godina ugaja u Međimurju. Međimurci ga zovu “hrčičar” ili “štakoraš” jer se specijalizirao za lov na štakore ili “hrčice” te je godinama bio najbolji čovjekov prijatelj u lovu na njih.

Još su naši roditelji itekako znali za njega. Pas je da bi ga kućedomaćin zadržao najprije morao položiti stručni ispit u praksi, što je značilo brzo reagirati i uloviti štakora koji bježi nakon što bi ga istjerali iz podruma, gnojišta, tavana, ostave.

Kako se društvo razvijalo hrana više nije bila osnovni problem ljudi u našem kraju, pa tako i štakori, a time je smanjena i uloga psa koji je tamanio štakore. Mali pas je u međimurskim dvorištima bio omiljen, a stariji kažu da je bio i veoma pametan i lukav, tako da i danas kolaju priče o tome kako je zakopavao svoje blago, najčešće izgubljene noževe i viljuške, te bi tek na traženje vlasnika otkrio gdje ima skrovište.

Kako bi zaštitili pasminu i spasili je od izumiranja, odnosno njezinog pretapanja u neku drugu pasminu, skupina entuzijasta je početkom ovog tisučljeća započela sa standardizacijom. U sklopu udruge uzgajivača malih životinja Međimurska lastavica oformljena je 12. veljače 2003. godine Sekcija uzgajivača malog međimurskog psa međija.

Za voditelja uzgoja nove pasmine pasa postavljen je nositelj projekta i autor radnog standarda Vladimir Čižmešija iz Donje Dubrave, voditelj sekcije je Dragutin Matulic iz Kotoribe, a matičar (koji pse upisuje u matičnu knjigu) za malog Međija je Branko Horvat iz Kotoribe.

U selekciji se krenulo zbilja od početka, s traženjem korijena, odnosno pasa koji imaju najviše svojstava koja odgovaraju tom tipu psa i upisom tih pasa u matičnu knjigu. Zatim su se križanjem određena dobra svojstva nastojala zadržati, a loša poboljšati ili potisnuti. Postupak za priznavanje pasmine je veoma dug, tek nakon šest generacija kontroliranog uzgoja dolazi do takozvane homozigotnosti, kad se uzgoj može staviti pod jaču kontrolu.

Valja znati i to da za priznavanje pasminskih svojstava treba imati oko 800 jedinki određene pasmine. Uvidjevši rezultate u selekciji i napredak postignut od početka standardizacije,  na sjednici Izvršnog odbora Hrvatskog kinološkog saveza od 30. prosinca 2010. odlučeno je da se međi priznaje  kao 7. hrvatska autohtona pasmina te se odobrava upis u Hrvatsku uvjetnu rodovnu knjigu (HUR) HKS-a.

Tada je međi i službeno postao autohtona pasmina s mogućnošću sudjelovanja na svim izložbama u Hrvatskoj te je ujedno prvi puta predstavljen široj javnosti na trećoj glavnoj uzgojnoj izložbi autohtonih pasmina pasa u Varaždinu, a kasnije na brojnim drugim izložbama. Uzgoj i selekcija pasmine prebačeni su pod vodstvo Matičnog kluba uzgajivača malog međimurskog psa – međija koji djeluje u sklopu Kinološkog društva Međimurje.

Međi je mali, vrlo skladno građen pas, pravokutnog oblika. Duljina njegova tijela može biti za trećinu veća u odnosu na visinu u grebenu. Poželjna visina mužjaka i ženke je između 27 – 33 cm. Srednje je građe tijela, ne preteškog kostura, živahan, pokretan, inteligentan i vrlo poslušan pas. Dlaka malog međimurskog psa je kratka, prilično tvrda i ravna, nešto je dulja oko vrata (griva) i na donjoj unutarnjoj strani repa (resice).

Rep dopire do skočnog zgloba. Uzgajaju se najčešće dvobojni s raznim oblicima šara i prošaranosti dlake, te trobojni. Jednobojni potpuno bijeli ili crni primjerci su vrlo rijetki. Iako pokazuje sve odlike dobrog čuvara, međi nije agresivan prema ljudima i drugim psima kao ni prema domaćim životinjama. Vrlo je uporan i ustrajan u radu, naročito u hvatanju glodavaca. Suzdržan je prema stranim osobama, nepodmitljiv, a glasnim lajanjem najavljuje dolazak stranca.

U seoskim dvorištima je pas čuvar i čistač od štetnih glodavaca. Vrlo je živahan i pokretljiv. Prema vlasniku i članovima obitelji vrlo je privržen i srdačan te razigran u kontaktu s djecom. Inteligentan, besprijekorno obavlja usmene naredbe. Drugim riječima idealan pas za svakoga tko želi psa za čišćenje dvorišta, “zvono na dvorišnim vratima”, psa za bavljenje agilityem ili nekim drugim oblikom rada ili jednostavno najboljeg prijatelja koji će mu svakodnevno uljepšavat dan!  

Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije