Slušamo svakim danom iz svih “teve” kuća u lijepoj nam našoj kako se nezaposlenost penje u nebeske svodove. Imam osjećaj ponekad k’o da smo na nekakvom natjecanju, počela nas je veseliti velika brojka nezaposlenih, navijamo da bude sve veća, jer očito samim time sebe tješimo i dajemo si razlog da se ne može više danas zaposliti, da, ako je 380.000 nezaposlenih, zašto bi netko onda baš mene htio zaposliti. – piše Ivica Baksa na portalu Djelatnik.com.
I tako iz dana u dan brojka zaposlenih se smanjuje, ali gle čuda, Facebook svakim danom objavljuje svoje enormne statistike u kojima prikazuju brojke novih korisnika, sve dulje ostajanje na stranicama te društvene mreže, sve više postova i lajkova, a vjerujem da im i mi iz Hrvatske dobrano pomažemo u njihovim impresivnim rezultatima.
Jer, zašto ići na neki seminar, probati usavršiti neki tečaj, preusmjeriti se na djelatnost koja se traži na tržištu ako nam samim time trpi naša karijera na Facebook-u, a možda i propustimo gdje se nalazi naš susjed, poznanik, u datom trenutku, a mi zauzeti nekim usavršavanjem, mislim, nema smisla. Pa zar nije lakše ustati ujutro oko 12, umorni od surfanja, otići na terasu naručiti kratku kavu i pola litre vode sa ledom, staviti status “na kavi sam sa sobom” (jer moraju svi znati da smo u kafiću), lagano čekati neku direktorsku fotelju, menadžersko mjesto za koje smo jedanput prije par mjeseci poslali zamolbu i to putem sms-a i polako prčiti političare koji su nas doveli u tu situaciju, jer svi su nam drugi krivi za to što nemamo posla.
E tako rade kukavice, tako rade ljudi koji nemaju povjerenja i vjeru sebe, ljudi bez želje za motivacijom i uspjehom, ljudi ljenčine, a to niste VI!
Ako mislite da vrijedite više nego što sad imate, pokažite to prvo sebi, a onda drugima, dokažite da vrijedite više nego imate, više nego ste ili niste plaćeni na svojemu poslu, krenite dalje, krenite u bolje, ali morate biti isto tako spremni na udarce kroz put do uspjeha do nečeg boljeg. Jer život nije pinki, život nije lagan i nitko vas neće bolje udariti nego život, ali nije važno koliko vas život udari, smete u vašem naumu nego je važno koliko dugo možete primati udarce, koliko dugo se možete oduprijeti prijetnjama, sivilu i kretati dalje i dalje, obasuti udarcima, jer jedino tako se dolazi do uspjeha, veće plaće, promaknuća, željenog posla, statusa ili bilo čega što Vas motivira.
Bez obzira na sve, to će i dalje ostati samo vaš život, vaš put, vaš odabir. Bez obzira probali krenuti dalje potpuno fokusirani u namjeri da postanete što bolji, zaposleni ili jednostavno dalje kukali da je teško, najbitnije je da dok dođe čas, onaj zadnji trenutak u vašem životu u kojem preispitujete svoju prošlost, svoju knjigu života, da u njoj nađete poglavlje u kojem ste stvarno dali sve od sebe, cijelim srcem pružili poštenu borbu u namjeri da uspijete i da sa jedinom svojom suputnicom, a to je čista savjest zaplovite putevima našega Gospodina!
