Povod ovom predstavljanju je gostovanje Martina Dodleka, učenika 3. razreda smjera Tehničar za računalstvo Tehničke škole Čakovec,člana Aerokluba Međimurje, na Radio Čakovcu, u emisiji Glas mladih u kojoj je predstavio pomalo neobičan sport kojim ispunjava svoje slobodno vrijeme – zrakoplovno jedriličarstvo.
Sport je to kojim se počeo baviti prošlo ljeto, a nešto kratko ispričao je i o svom hobiju – aeromodelarstvu i modelima aviona i raketa koje izrađuje već 7 godina. Pitali smo ga što ga je privuklo tom hobiju, koja znanja i vještine su potrebni, može li se bilo tko baviti tim sportom, postoje li natjecanja u tom području… Evo što nam je odgovorio:
– Tom me hobiju prvenstveno privukla tehnika. Prije 7 godina zaključio sam da je tehnika dio ”onog nečega” što je kod mene na prvom mjestu. Tako sam prvo počeo sa zrakoplovnim i raketnim modelarstvom u osnovnoj školi, a kasnije sam se upisao u modelarstvo u Aeroklubu Međimurje. Savladati znanje i vještinu te tehnike nije mi bio nikakav problem pošto je to, kao što sam već rekao, dio mene. Tijekom cijelog svog osnovnoškolskog obrazovanja izgradio sam velik broj modela zrakoplova. Kao član Kluba, sudjelovao sam na mnogim natjecanjima u državi, na nekoliko svjetskih kupova koji su se održavali u lijepoj našoj te na svjetskom kupu u susjednoj nam Sloveniji. Postigao sam mnogo dobrih rezultata na svakom natjecanju i zadovoljan sam njima.
Prošle godine započeo sam s ozbiljnijim zrakoplovstvom – pomalo neobičnim zrakoplovnim jedriličarstvom kojim se ne bavi baš puno ljudi. Postao sam pilot jedrilice. To su već ozbiljniji avioni, ne kao modeli o kojima sam govorio maloprije. To je letenje zrakom zrakoplovom koji nema motor. Kada ljudima koje srećem ispričam priču o tom tzv. zrakoplovu koji nema motor, mnogi se preplaše, pa me pitaju: “Kako možeš letjeti u avionu koji nema motor?” Nekolicina ljudi mi se čak i smijala. Uvijek im sretan i s osmijehom na licu odgovaram kako je taj ”zrakoplov bez motora” sigurniji od zrakoplova s motorom i kako je jedrilicom teže upravljati nego avionom s motorom. Ljudi koji izdaleka prate sport uvijek se čude specifičnom polijetanju koje se vrši u grupi avionom koji nas vuče.
Kako izgleda jedan školski let? Otprilike ovako: polijetanje se vrši avionom u grupi. Jedrilica je zakačena za avion pomoću štrika. Nakon što se poleti, napravi se jedan tzv. školski krug, tj,. leti se od jednog kraja piste do početka piste, tako da se dospije do visine od otprilike 1.000ft (300m). Nakon toga, pomoću ručice koja se zove otkačivač, odvojimo se od aviona i dalje letimo u normali i samostalno. Napravimo jedan do dva zaokreta/kruga iznad piste. Za to vrijeme gubimo na visini i spuštamo se na oko 200m. To je visina kojom ulazimo u plan za slijetanje. Čista naša procjena, velika pažnja usmjerena na propisanu brzinu (preporučena je ona između 80 i 90km/h) i na visinomjer – ono je na što moramo obratiti pozornost. Na posljednjem zaokretu ravnamo s pistom i slijećemo. Jedan takav školski let s polijetanjem traje 6-10 minuta. Školski let zapravo je provjera koju svaka 3 mjeseca pilot mora proći leteći s nastavnikom, a sve ostale letove može izvoditi samostalno.
Jedrenje je nešto drugačije. Polijetanje je isto kao i kod školskog leta. U zraku se od aviona otkačimo kada želimo i na kojoj visini želimo, tj,. otkačimo se ako znamo da smo pogodili termičko strujanje zraka koje ima dovoljno velika dizanja/uspone, kako bismo dospjeli mnogo više nego što zapravo jesmo, bez da nas avion vuče. To termičko strujanje nastaje kada sunčeve zrake zagrijavaju tlo. Zrak koji je jako zagrijan postane mnogo lakši te se odvaja od površine zemlje i penje se u visinu tako dugo dok se ne ohladi na temperaturu ostalog zraka. Znači, ako je naš letački dan dobar, možemo i do 7 sati ostati na nekoliko tisuća metara od zemlje, napraviti prelete od nekoliko stotina kilometara i uživati u prekrasnom jedrenju i pogledu.
Uživanje u zraku kad se leti, sav adrenalin i uzbuđenje te silna želja za još nečim više od jedrilice držat će me zauvijek uz zrakoplovstvo, a – ako Bog da, volio bih da time postignem nešto u budućnosti.
