Koncert Nene Belana & Fiumensa koji se trebao održati 20. prosinca prošle godine, održat će se uoči Valentinova, 8. veljače u varaždinskoj Areni. Na velikom koncertu, pridružit će se i sve popularnija Klapa Kampanel, s kojom Neno surađuje već nekoliko godina.
Neno Belan & Fiumens će u baroknom gradu uz svoj bogati glazbeni opus, zasvirati i brojne od publici omiljenih pjesama: Stojim na kantunu, Ivona, Kavana, Rijeka snova, Dotakni me usnama, Vino noći, Oceani ljubavi… te vas očekuje nezaboravan provod. Uoči varaždinskog koncerta razgovarali smo s Nenom Belanom.
eMedjimurje.hr: Bliži se Vaš veliki koncert 8. veljače u varaždinskoj Areni. Što nam pripremate?
– Pripremam zajedno sa svojim bendom i prijateljima iz klape Kampanel, jedno lijepo cjelovečernje druženje i opuštanje u veoma pozitivnom ozračju, zajedno sa našom publikom, uz pregršt naših lijepih i poznatih pjesama koje oni poznaju i vole.
eMedjimurje.hr: Na sceni ste prisutni tridesetak godina. Koliko su se uvjeti za uspjeh promijenili od osamdesetih do danas?
– Recimo da su se demokratizacijom medija jako promijenili, dakle prije je isključivo funkcionirao krvavi rad “po garažama i podrumima”, te traženje šanse kod onda malobrojnih diskografa za ulazak u studio, ali kad bi dobio priliku ući napokon u studio, to je značilo jako puno u karijeri. Danas, naprotiv, bez problema svak može ući u studio, pa i dobiti ugovor sa jednim od (mnogobrojnih ) diskografa, ali mu to ništa ne garantira.
eMedjimurje.hr: U tri desetljeća bavljenja glazbom sigurno ste se promijenili, sazreli ste. Što je ipak ostalo isto?
– Ostao je isti moj duh ili duša, kako hoćete, naravno da sam iskusniji i zreliji, i da sam puno toga prošao te da su mi jednostavno mnoge stvari jasnije, a i naučio sam kako pravilnije reagirati i što napraviti. Međutim, ono najvažnje, a to je suština mog stvaralaštva, ostala je netaknuta.
eMedjimurje.hr: O čemu razmišljate poslije koncerta, kad ostanete sam u hotelskoj sobi?
– Analiziram to što se izdogađalo te večeri, i važem emocije na način da li sam zadovoljan u potpunosti ili djelomično, a ako nisam zašto je to tako, i tražim odgovore. Isto tako ako jesam, opet razmišljam na koji način ću taj osjećaj uspjeti sačuvati i ubuduće.
eMedjimurje.hr: Kako izgleda život Nene Belana, profesionalnog glazbenika? Možete li nam opisati jedan svoj uobičajen dan?
– Pa i nema uobičajenog dana, moj život je raznolik i dinamičan, ponekad sam na putu, bližem ili daljem, u autu provedem dosta sati, telefonirem, ugovaram, dogovaram, ponekad imam medijskih obaveza pa opet letim naokolo da to obavim, ponekad radim u studiju po cijele dane na nekom novom glazbenom projektu, ponekad sam na terenu, na koncertu nekom svom pa opet tu imam bezbroj popratnih aktivnosti, a ponekad sam slobodan pa sam ili kod familije ili sa prijateljima i radim bilo što opuštajući se… Recimo partija bilijara kojeg volim.
eMedjimurje.hr: Recesija je pogodila i diskografsku industriju, glazbenicima se smanjio broj gaža… Možete li si priuštiti da živite od glazbe?
– Član sam HGU-a i upoznat sam dobro sa situacijom u svojoj struci. Točno je to što ste rekli i mnogi ako ne i većina glazbenika teško spaja kraj sa krajem kao i mnogi drugi ljudi danas. Ja imam sreću, a možda i bogom dani talent, koji mi je omogućio da se kvalitetno realiziram kao glazbenik, da dostignem nekakav respektabilan status, da ljudi zavole moje pjesme i da od tih pjesama ipak mogu preživiti i putem dovoljnog broja koncertnih nastupa, ali i putem svojih autorskih prava, tako da nisam bogat, ali jedan kvalitetan middle class life mogu si priuštiti – zasad. I meni ni ne treba više, ja sam zadovoljan ovim stanjem.
eMedjimurje.hr: Na koji ste od dvanaest studijskih albuma najponosniji?
– Na ukupan svoj rad, teško je sad tu izdvajati neki, jer iza svakog stoji odredjeni dio mog života, i svaki nosi neku svoju specifičnu priču u sebi.
eMedjimurje.hr: Znate li tekstove svih svojih pjesama napamet?
-Ne znam sve u cijelosti baš, one koje redovno izvodim svakako znam, ali puno pjesama ne stane u koncertni repertoar, te prođu godine i onda textovi malo izblijede iz memorije što je sasvim prirodno normalno.
eMedjimurje.hr: Jeste li ikad imali problema s obožavateljima?
– Pa ne! Ako jesam ishlapilo mi je doista iz sjećanja. Jer koliko se ja sjećam, naprotiv, to su uglavnom bili više-manje ugodini i srdačni susreti.
