“Želim s vama podijeliti jednu priču, samo jednu u nizu priča o ljudskoj bahatosti, zlobi, superiornosti nad drugim živim bićima, a s druge strane priču o ljudskoj brizi, predanosti i velikom srcu. Mnogi se pitaju što zapravo znači volontiranje. Prva asocijacija je rad bez plaće, a to ne zvuči primamljivo, zar ne? E da, to je volontiranje.
Moja priča započinje telefonskim pozivom… u Pribislavcu kujica s pet štenaca boravi u napuštenoj kući… ukoliko je udruga ne zbrine oni imaju rješenje – susjed je lovac pa će ih poubijati. U prvom trenutku moja reakcija je “Poubijajte ih, ako imate srca za to”. Naravno da priča ne završava tako.
Napušteni psići nikada u životu nisu vidjeli čovjeka, režanje i lavež odzvanjali su starom, jedva stojećom drvenom kućom. Jasno, u nama su vidjeli neprijatelja. Strah u očima četveromjesečnih beba bio je strašan; u svom kratkom životu nisu doživjeli ništa drugo osim šutanja i tjeranja od strane čovjeka, a smrt im je bila zagarantirana. Blatni, smrznuti i umorni jedva smo uspjeli uloviti psiće nakon 2 sata i smjestiti ih u sklonište Prijatelji.
Dobili su tople deke, siguran kutak i kvalitetnu hranu, no to je bio tek početak. Bolesni, puni crva i rana nisu imali povjerenja u čovjeka. Možete li im zamjeriti? Sklonište nije mjesto za odrastanje beba, stoga smo ih intenzivno oglašavali iako psići nisu bili socijalizirani.
Preko portala eMedjimurje.hr primili smo poziv jedne divne obitelji za najmanje štene zvano Chaco. Izgladnjela i prestrašena beba dobila je novi dom i svoju šansu za život, prva od njih petero. Chaco je u novom domu bio prestravljen, skrivao se na najblaži zvuk, nije prilazio ljudima, dopuštao je samo ženskim osobama da mu se približe – traume svog kratkog života nije zaboravio.
To je bilo prije točno godinu dana. Chaco nam se javio iz svog doma; sad je velik, prelijep i sretan pas koji se ne boji ničega, koji čuva svoju obitelj kao oko u glavi. Ljubav, briga i na kraju veliko toplo srce novih udomitelja ipak je pobijedilo mržnju prema čovjeku.
Eto, to su volonteri – poveznica između života i smrti, usputna stanica u bolji život. I da, ne dobivamo plaću, ali činjenica da smo spasili barem jedno živo biće nijednim se novcem ne može kupiti. Zato i radimo to što radimo – volontiramo.
Ovo je samo jedna priča o 300 napuštenih pasa u Čakovečkom skloništu. Prijatelji, uključite se, dođite, volontirajte, udomite, donirajte! Za vas je to sitnica, a za njih ona znači život!
Martina Blažinčić, članica ZEU Prijatelji životinja i prirode Čakovec
