Bonovi za gorivo, ugovori o zakupu prostora na autu koji u zamjenu za stavljene naljepnice s imenom osiguravatelja donose uštedu od 250 kuna, pa i novčana ušteda do 500 kuna bez ikakvog papirnatog traga…
Sve to ponuđeno nam je ovih dana kada smo diljem Zagreba krenuli u potragu za najpovoljnijim obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti. Je li riječ o konačnom, dugoočekivanom početku liberalizacije tržišta obveznih autoosiguranja, odobrene još 2008., a neprovedene do današnjih dana? Niti blizu…
Zastupnici osiguranja na slične načine već godinama vrbuju potencijalne osiguranike, koji sretni kao mala djeca zbog uštede šutke pristaju na ponuđeno. I tako, često i nesvjesno, sudjeluju u ozbiljnom kršenju zakona. Kako to? Koliko god to bila uobičajena praksa, na koju smo se svi više ili manje navikli, tu nije riječ o ničemu drugome nego primanju i davanja mita. Znači, o kažnjivom djelu…
Da je zbilja riječ o znatnim nepravilnostima, još je 2011. utvrdila i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA), objavom Mišljenja o zakonitom postupanju prilikom sklapanja ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.
U podužem, pravnički dosadnom tekstu, koji se i danas nalazi na internetskim stranicama Hanfe, među ostalim stoji da je “omogućavanje imovinske koristi ugovaratelju osiguranja kao nagrade za sklapanje ugovora o osiguranju, putem davanja različitih povlastica kao što su, primjerice, poklanjanje polica osiguranja, pružanja besplatnih usluga, darovanje bonova trgovačkih lanaca i distributera naftnih derivata te besplatnih tehničkih pregleda i drugih materijalnih gotovinskih i bezgotovinskih davanja, protivno zakonskim propisima, ekonomskim načelima, pravilima struke osiguranja, dobrim poslovnim običajima i poslovnom moralu”.
Iako tekst baš i nije napisan u duhu hrvatskoga jezika, uz malo muke iz njega se može razaznati da su blagodati koje su nam servirane u potrazi za najpovoljnijom policom, ne samo suprotne moralu, nego i protuzakonite. A posebno je sporan, složit će se i u Hanfi, novčani popust od 500 kuna, koji smo dobili bez da je taj iznos igdje zabilježen.
Premda nam je darovan popriličan iznos, isključivo na lijepe oči i apsolutno nevezan uz aktuarske izračune rizika, na polici nam piše puni iznos premije, dok je mito za vjernost netragom isparilo s papira.
Takva je stvarnost na tržištu obveznih autoosiguranja. Usprkos tome što Hanfa redovito vrši nadzor društava za osiguranje, te je masnim novčanim kaznama pridonijela kraju politike masovnog darivanja 50 posto bonusa, pa čak i prilikom ugovaranja prve police – čime se svojedobno, također potpuno nezakonito, privlačilo nove osiguranike – darivanje ušteda po drugim osnovama očito ne jenjava.
I to uz očiti blagoslov samih osiguravateljskih društava, jer je teško povjerovati da posrednici na svoju ruku ugovaraju premije po nižoj cijeni od navedene na polici, a zatim iz svoje plaće vraćaju društvu razliku. U to mogu vjerovati samo djeca.
Ipak, čudi što se to još uvijek događa, posebno što živimo u vremenu kad porezni inspektori šeću i po tržnicama, da državnoj blagajni ne promakne namet na koji grincajg, ili čuče ispred pekara gdje ispisuju kaznu svakome tko s pulta nije uzeo račun za dva slanca i krafnu punjenu pekmezom. Znači, država je nepopustljiva kad je riječ o računu od 6,5 kuna, no kad treba stisnuti velike igrače, tu nekako snaga naglo napušta ruke…
Što radi Hanfa? Jedino državno tijelo koje bi moglo stati na kraj kavanskom dogovaranju cijena, umjesto da još revnije kontrolira osiguravajuća društva i inzistira na dosljednoj primjeni cjenika, ona revno bojkotira svaki dosadašnji pokušaj službene liberalizacije, čime bi se bitno pridonijelo sprečavanju izdavanja prljavih polica.
Hanfa je, podsjetimo, prije više od pet godina glatko odbila zahtjeve Allianza i Generalija, čije je liberalizirane cjenike odbacila s nesuvislim objašnjen da na našem tržištu ne postoji zdrava konkurencija te da nema vjerodostojnih statističkih podataka kojima bi se opravdali predloženi cjenici.
Odbijenica uglednim, međunarodno zastupljenim osiguravateljima, tada je bila jasna poruka i ostalima da ne mute vodu. I tako je sve od 1. siječnja 2008., kada je na papiru počela liberalizacija tržišta obveznih autoosiguranja, sve do danas.
Premda se sredinom rujna 2013., znači prije mjesec dana, Generali ponovno usudio izaći s liberaliziranim cjenikom, ohrabren hrvatskim pristupanjem EU. Za zemlje civiliziranog svijeta sasvim uobičajeno, zamislili su da cijena police ovisi o rizičnim čimbenicima, poput starosti osiguranika i broju šteta u prethodne dvije godine, a dodatnu uštedu predvidjeli su i na račun plaćanja police gotovinom.
I pritom su, na svoju nesreću, izračunali da moguća ušteda iznosi čak 23 posto… I što se dogodilo? Ponovno se upalio alarm, a na zadnje noge opet se digla Hanfa, koja u skladu s europskim zakonodavstvom više ne odobrava cjenike, ali i dalje nadzire uvjete osiguranja, te Hrvatska udruga osiguravatelja (HUO), interesno udruženje osiguravatelja prisutnih na našem tržištu, kojemu, u punom sastavu, nikako ne paše da cijene obaveznog autoosiguranja, od koje svi fino žive, padnu.
Hanfa je utvrdila da joj Generali nije predao cjenike 60 dana prije primjene, što je i dalje obveza osiguravatelja, a pritom je ocijenila i da kampanjom “do obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti i do 23 posto povoljnije” dovode klijente u zabludu.
Prema njima, Generali nije u reklami jasno naveo u odnosu na što se odnosi ušteda od 23 posto… Sve skupa, bilo je očito tjeranje maka na konac, tim više što na tržištu osiguranja postoje znatno veće nepravilnosti s kojima se nitko nije dovoljno žestoko uhvatio u koštac.
Svejedno, HUO je Generali kaznio zabranom izdavanja zelene police, a time i oskvrnuo ravnopravnu tržišnu utakmicu. I tako se još jednom dokazalo da se u našoj balkanskoj krčmi popusti još uvijek ne smiju davati službeno, po aktuarskim načelima, nego samo ispod stola.
Čemu takav grčevit otpor javnoj liberalizaciji, pa makar ona, kako i neki osiguravatelji sami naglašavaju, donijela skuplje premije? Jednostavno, očito je da njihovi statističari baš i ne vjeruju da je tome tako. Georg Engl, predsjednik uprave Generalija, sam je nedavno rekao da su Hrvati do sada plaćali preskupo obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, a čovjek sigurno nije pao s Marsa.
Pritom i mnogima više paše loviti u mutnom, jer im stvarne zalihe ne dopuštaju službeno smanjivanje cijena. Odnosno, u njihovom slučaju to bi zbilja bile dumpingaške cijene bez ikakvog pokrića i ozbiljno prijetile urušavanju osiguravateljske kuće.Osim toga, tu se igra s ozbiljnim novcem, koji nitko ne želi izgubiti. Barem ne bez otpora.
O kakvom se kolaču radi najbolje pokazuju brojke – osiguravatelji su samo u 2012. vozačima obračunali čak 2,9 milijardi kuna premije, što je činilo trećinu ukupno obračunate lanjske premije od 9 milijardi kuna.
Samim time, sasvim je logično što većini osiguravatelja ne paše bilo kakvo službeno pojeftinjenje, pa makar ono bilo utemeljeno na aktuarskim načelima, odnosno pojedinačnoj procjeni rizika, na što svi inače deklarativno pristaju.
Djelomično i zato što bi onda izgubili prostor za nutkanje mita ispod stola, što se pokazalo uspješnim alatom za privlačenje osiguranika. Kao i inače, naši su ljudi ludi za akcijskim ponudama… Ipak, da država, koja bi u slučaju najavljene tužbe Generalija ponovno mogla imati neugodno iskustvo s Europskom komisijom, ipak nije potpuno ravnodušna pred cijelom situacijom svjedoči reakcija Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.
Spomenuta agencija poslala je u HUO zahtjev za objašnjenje njihove zabrane izdavanja zelene karte Generaliju, a iako odgovor još nisu dobili, lako je moguće da cijela priča završi dubljom istragom poslovanja domaćih osiguravatelja. A to bi ih, pak, moglo dovesti do saznanja prema kojemu je sitno mićenje pri trgovanju policama obveznog osiguranja čista kamilica. Naime, ako bude političke volje, što u Hrvatskoj često nije slučaj, istraga bi mogla pokazati da članovi Hrvatske udruge osiguranja već godinama dogovaraju cijene obveznog autoosiguranja.
Što bi, pak, značilo da postoji kartelni dogovor, odnosno najteži mogući prekršaj u tržišnom natjecanju, kažnjiv prema Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja i sa 10 posto godišnjih prihoda. A iako europska praksa pokazuje da se u sličnim slučajevima presuđuje kazna od najviše 4 posto godišnjeg prihoda, bila bi riječ o penalu koji bi brojao milijarde kuna.
Tragajući za najpovoljnijom ponudom dobili smo svakojake beneficije u novcu i karticama za gorivo, koje redom nisu bile zabilježene na policama osiguranja. Ipak, najzanimljiviji popust dobili smo u Grawe osiguranju, gdje smo osiguravajući VW Polo 1.9 SDI uštedjeli 250 kuna na račun potpisivanja ugovora o reklamnom zakupu prostora na autu, u kojemu se čak i navodi da će se iznos zakupa kompenzirati premijom osiguranja.
O čemu je riječ? Naime, da bi ostvarili spomenuti popust trebali smo na auto staviti naljepnicu s oznakom osiguranja, što je posrednik i poslikao kao dokaz za ispunjenje ugovora. Rezultat? Dobili smo policu na kojoj je naznačena premija od 2348,54 kn, a mi smo karticom platili tek 2098,54 kn. Razlika pritom nije zabilježena na polici, što nije po zakonu…
Nakon što smo obišli osiguravatelje i dobili popuste u novcu i gorivu, zatražili smo mišljenje Hanfe o spomenutim beneficijama pri ugovaranju police obveznog autoosiguranja. Odgovor? Tvrde da novčani popust nije sporan, ali samo ako su ugovori sklopljeni sukladno cjenicima, a popust jasno iskazan na polici. U našem istraživanju to nije bio slučaj.
Kartice za gorivo? Darivanje naftnih derivata, potvrđuju u Hanfi, kao i neutemeljeni i nenaznačeni novčani popusti, kažnjivi su prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu s novčanom kaznom od 200 do 500 tisuća kuna (društva za osiguranje), odnosno sa 5 do 25 tisuća kuna (odgovorna osoba). Ipak, pitanje je koliko takvih kazni bude ispisano, pošto Hanfa godišnje napravi tek dvadesetak nadzora, tek nešto više nego smo ih mi napravili u tjedan dana…
Iako je kartelno udruživanje te dogovaranje cijena protuzakonito i u Hrvatskoj, tek našim ulaskom u EU stvoreni su uvjeti da liberalizacija tržišta obveznih autoosiguranja, na snazi još od 1. siječnja 2008., zaživi i u praksi. Najznačajnije je što Hanfa, najzaslužnija što već godinama ne uživamo u liberaliziranom tržištu, više nema proizvoljnu mogućnost odbijati individualizirane cjenike.
Ako su cjenici, kako i sami naglašavaju, sukladni propisima, osiguravateljskim načelima i pravilima struke te predani na uvid barem 60 dana prije primjene, ništa ne sprečava njihovu provedbu. U cijeloj priči, također, pomažu i europski propisi, koji osiguravateljima iz svih zemalja članica EU omogućuju slobodno pružanje usluga na cijelom području EU, uz iste uvjete rada kao što ih imaju i u drugim članicama.
Samim time, nakon 1. srpnja 2013. širom su otvorena vrata europskoj konkurenciji (Hanfi od ulaska Hrvatske u EU dolazak na naše tržište najavilo 18 inozemnih osiguranja i još 12 posrednika u osiguranju), kojoj je Hrvatska zanimljiva, među ostalim, upravo zbog visokih cijena, piše Autoklub.hr.
