Liječnik dr. Dražen Gorjanski uputio je otvoreno pismo Glavnom štrajkaškom odboru Hrvatskog liječničkog sindikata, uoči štrajka najavljenog za 18. rujna.
Njegovo pismo koje je objavio Danas.hr prenosimo u cijelosti:
“Poštovane kolegice i kolege!
U cijelosti podržavam vaše zahtjeve za primjerenim plaćanjem liječničkog rada. No, u zdravstvu koje je u kroničnoj agoniji i od čijih dugova posrće cijela zemlja, u zdravstvu koje sve manje služi građanima, a sve više privatnom kapitalu, u zdravstvu otuđenom i od pacijenata i od medicinskih djelatnika, dakle u takvom neuređenom zdravstvu tražiti samo veće plaćanje vlastitog rada čini mi se skromnim, promašenim i moralno neprimjerenim ciljem liječnika.
Zar su veća primanja jedino što nam treba? Zar nam ništa drugo ne smeta, zar nam doista ništa drugo nije važno? Zar nam doista ne smetaju klinike u barakama od iverice, ambulante u zagušljivim podrumima nedostojne svoga naziva, četrdeset do pedeset pacijenata dnevno, rad kao na traci, beskonačne liste čekanja?
Zar nam doista ne smeta postojeći nered u zdravstvu, nered u kojemu je dozvoljen dvojni rad (istovremeno u javnom i privatnom zdravstvu), nemoralni brakovi liječnika s tvornicama lijekova, ortopedskim kućama i privatnim ustanovama, brakovi koji su na rubu, a često i preko ruba korupcijskog djelovanja?
Zar nam doista ne smeta politizacija zdravstva, političke smjene i namještanja ‘svoga’ kadra kojim se naše zdravstvu svelo na feud vladajućih stranaka? Nemamo ništa protiv ogromnog stranačkog zapošljavanja suvišnog nemedicinskog osoblja koji troši upravo ona sredstva što sada nedostaju za plaćanje pripravnosti i dežurstava?
Trebamo li konačno zatražiti i odgovornost ministara koji ostavljaju ili stvaraju takve dugove zbog koji se urušava cjelokupno hrvatsko gospodarstvo? Ili onih drugih koji uporno odbijaju provesti reformu zdravstva pridonoseći njegovom nestajanju?
Zar nam doista ne smeta stalno uništavanje javnog zdravstva na račun privatnog? Možda smo zaboravili, ali javno je zdravstvo – a ne privatno – ono koje nas hrani, daje sigurnost, stalnu plaću, zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
Naravno, na sve navedeno možete mi jednostavno odgovoriti: ti problemi sada nisu tema pregovora s Vladom. Točno, upravo se zato i javljam – što ti problemi nisu tema pregovora s Vladom. Nisu nikada ni bili, a po svoj prilici, ne učinimo li to sada, neće nikada ni biti. Stoga predlažem: upravo sada, u ovom štrajku, osim plaće, tražimo i znatno više – zahtijevajmo ono što bi svaki liječnik, a i svaki pacijent, želio: uređeno zdravstvo u kojemu je rad zadovoljstvo, u kojemu se uvažava stručnost i sposobnost, zdravstvo koje stvara i zadovoljne, a ne samo bogate liječnike.
Zahtijevajmo odjeljivanje javnog od privatnog jer ćemo tako ojačati javno zdravstvo i učiniti ga sposobnim ispuniti potrebe naših sugrađana. Zahtijevajmo uvođenje stručnosti i znanstvene utemeljenosti u liječenju pacijenata, uvođenje algoritama, suradnje i dogovora struke, čime će nestati liste čekanja, a rad se liječnika učiniti ugodnim, smislenim i svrhovitim. Zahtijevajmo liječenje koje će biti vođeno i usmjeravano prema interesima i dobrobiti pacijenata, a ne prema zaradi.
Ne zahtijevajmo ništa manje, jer liječnicima to ne dolikuje. Ne dolikuje nam misliti samo na sebe. Uostalom, to je i protivno našem kodeksu po kojemu nam je časna obveza životno usmjerenje i struku posvetiti pacijentima, a ne sebi. Nemojmo svesti liječnike samo na novce; netko će pomisliti kako nam je samo do njega stalo, kako svoj posao radimo samo zbog zarade, kako smo sitni i pohlepni.
Jer, tko će se boriti za javno zdravstvo ako ne mi? Političari? Pa njima javno zdravstvo ne treba. Oni se i tako liječe u inozemstvu i VIP sobama privatnih bolnica. Građani koji grcaju u nezaposlenosti i siromaštvu? Mladi liječnici? Oni koji zgroženi i razočarani zdravstvom kakvim smo im ga ostavili svoju budućnost vide u drugim zemljama? Tko, ako ne mi?
Naši su se prethodnici znali izboriti za socijalno zdravstvo, za jednakost bogatih i siromašnih u bolesti, naši su prethodnici osnivali Svjetsku zdravstvenu organizaciju, izmislili specijalizaciju iz obiteljske medicine i domove zdravlja, bili lučonoše humanih kretanja u zdravstvu. Bi li nas se stidjeli čuvši naše zahtjeve? Što bi nam rekli kada bi vidjeli na što smo se sveli?
Poštovane kolegice i kolege, nadam se da ćete proširiti zahtjeve i na navedene ciljeve. Jer samo sa zahtjevima koji uključuju očuvanje javnog zdravstva kao i dobrobiti naših pacijenata, sadašnja traženja imaju moralno opravdanje”, piše u pismu dr. Gorjanskog.
