Priče se temelje na istinitim događajima na području Međimurja. Čitatelji traže da se nadjenu fiktivna imena aktera, kao i mjesta, kako se ne bi zlorabila njihova intima ili intima njihovih prijatelja, poznanika, rodbine… Mladen iz Štrigove ispričao nam je životnu priču svojeg prijatelja.
Martu je vrućina istjerala iz kuće s ručnikom prebačenim preko ramena, u potragu za osvježenjem ispod vrtnog tuša. S nekoliko spretnih pokreta, stajala je u minijaturnom kupaćem kostimu, puštajući da hladna voda nakostriješi tijelo, ukruti grudi, dok su pramenovi poluduge kose pratili crte gracioznog vrata. Nije previše marila što susjedi u to vrijeme ispijaju popodnevnu kavu uz kuhinjski prozor koji je gledao u njezino dvorište. U više ih je navrata, najprije ljubazno zamolila da stave drugo staklo, a kad su je ignorirali, zaprijetila im je tužbom. No, oni su se i tada oglušili. Čuvši da je susjedova žena ljubomorna, odlučila je iskoristiti njezinu slabost, prostirući svoje draži na očigled njezinog muža.
Susjed Joža ispijao je kavu, već po navici, zijevajući u Martino dvorište. Bio je iznenađen kad ju je vidio kako se skida i kako masira grudi ispod tuša, okrenuta prema njima. Nagnuo je šalicu, i ne dotaknuvši usta prolio kavu po stolu.
– Jesi li poludio! Toliko zijevaš u onu bludnicu, da si promašio usta! – vikala je njegova žena Magdalena, kipeći od ljubomore.
– Daj ne pričaj gluposti! Gledam kak su joj jabuke rodne! – pokušao se braniti, bojeći se da mu koji komad posuđa ne doleti u glavu.
– Da, samo koje jabuke! Zar misliš da sam slijepa! – rekla je ironično, grubim pokretima brišući prolivenu kavu ispred njega, usput sklanjajući šalicu, kako ne bi imao u što točiti drugu.
– Kaj si mi sad uzela šalicu? Kaj to znači, da više neću smjeti piti kavu dok bu se susjeda tuširala? – revoltiran, nastavio je sa svađom.
– Ako se misliš tako ponašati, dalje ćeš si sam kuhati, prati i brinuti se za sebe! – Magdalena je često puta prijetila svojemu mužu tijekom dugog bračnog staža, iako nikada nije ostvarila prijetnje.
Joža je znao da mu je najpametnije da zašuti i pusti je da misli kako je pobijedila u raspravi. Tako je bio siguran da će njegova komocija ostati netaknuta. Tijekom dana Martin lik nikako da mu iziđe iz glave. Svako malo je škiljio kroz prozor, moleći sunce da bude što vrelije, da još jednom odmori oči na oblim grudima. Uskoro se je spustio mrak, hladeći vruće misli.
Sutradan popodne je Magdalena rastegnula svoje zrelo tijelo po ležaljci, kako bi ulovila brončanu boju za kojom je težila već od početka ljeta. Čitala je knjigu, uživajući u ljepoti bregovitog Međimurja, osluškujući ptičji pjev, upijajući mirise poljskog cvijeća. Nije dugo potrajalo, kad se nedaleko nje pojavila Marta, izazovno skidajući odjeću sa sebe. Dijelila ih je samo vrtna ograda s pokojim ukrasnim grmom. Magdalena je ljutito napustila svoju ležaljku, odloživši knjigu do nje u travu i zatvorila se u kuću. Psujući po kući, začula je zvuk motora kosilice. Znatiželja ju je dovukla do prozora te joj se smračilo kad je vidjela svojega Jožu kako revno kosi travu tik uz ogradu, zijevajući u svoju dragu susjedu.
Prolazio je i po nekoliko puta istim mjestom, nesvjesno koseći već pokošenu travu, dok je Magdalena divljala jedva se nekako susprežući da ne izleti van i dobro se izviče. U jednom trenutku, Marta je skinula gornji dio kupaćeg kostima i bjelina oblih ukrućenih grudi se prelijevala pod zaigranim zrakama sunca. Na Jožinu nesreću kosilica je pokosila i knjigu.
– Kog vraga radiš?! Zar ne vidiš da si mi pokosio knjigu!! Ovo neće proći samo tako! – Magdalena je otvorila prozor, bojeći se da će ako izađe, izudarati Jožu, a možda dosegne i susjedu pa se tako osramoti.
Ugasivši kosilicu, počeo je nespretno kupiti ostatke samljevene knjige, dok je Martu tresao nezaustavljiv smijeh. Već sutradan ispred njihove ograde parkirao se kombi na kojem je bilo ispisano ime staklarskog obrta.
