Gdje god se okrenuli priče izviru iz ljudskih sudbina i često puta su bezdušne, nepravedne, ponekad trivijalne. Razmišljanja aktera su različita, stoga pokušavam iz konteksta njihovih priča izvući kompromisno rješenje, kako ne bih nekoga povrijedila. Istina je da nismo svi istomišljenici i ne moramo se slagati jer se životna iskustva razlikuju, baš kao i karakterne osobine.
Osvrnula bih se na priču «Iz škole došao drogiran»; alkohol i drogu smatram jednako pogubnima za djecu tinejdžerske dobi, pogotovo ako se uzimaju istovremeno! Puno je mladih nenaviklih organizama sklonih eksperimentiranjima s nemogućnošću razlučivanja gdje je granica između zadovoljavanja znatiželje i pogubnosti, isto tako i zlobnika koji koriste njihovu nezrelost i uzimaju toj djeci novac u zamjenu za «robu» loše kvalitete, ne mareći pritom za posljedice. U nekim se slučajevima manifestiraju jakim napadajem tjeskobe, čak i kratkotrajnim paranoičnim ponašanjem… Slažem se da kvalitetan kanabis ima ljekovitih svojstava, ali samo za one koji su mu dorasli, tj. za educirane, one koji imaju saznanja o njegovim pozitivnim i negativnim učincima naspram bolesti od kojih boluju ili kojima su skloni. Upućeni znaju da na ilegalnom tržištu postoje velike razlike u kvaliteti kanabisa, što odrasli i iskusni mogu prepoznati, za razliku od djece.
Ponekad im se podvaljuju alkoholna pića iz kućne radinosti koja su upravo za njih proizvedena na najjeftiniji način, a djeca ne dvoje zbog pristupačne cijene. Tada su prisutne intervencije hitne pomoći. Nažalost, požrtvovnost medicinskih djelatnika najčešće biva nezapažena, iako diskrecijom idu u susret roditeljima čija se bojazan usredotočuje na medijski linč, a ne na zdravlje djeteta, a zapravo nisu ni svjesni da su za dlaku izbjegli ono najgore.
Može se suditi onim roditeljima koji svojoj djeci novcem nadomještaju ljubav i tako im otvaraju vrata poroka. Tada su djeca prepuštena sebi i društvu, nerijetko starijem od svojih vršnjaka, i jedine vrijednosti koje poznaju su materijalne. Poneki, tražeći pažnju, postaju destruktivni i to ih dovodi do konflikata s okolinom.
Isto tako ne možemo reći da je svako dijete koje je primilo liječničku pomoć iz istog razloga, narkoman, pijanica ili propalica, a niti da su ga roditelji zanemarivali. Takve se svari događaju, sve je to životna škola odrastanja i morali bismo je predočiti kao pouku koja je mogla tragično završiti. Stoga, naučimo slušati djecu, sve njihove svakodnevne sitnice, naoko nezrele, a njima itekako bitne. Pretvorimo takve sitnice u odrasla štiva, čitajući između redova. Na taj bismo način prepoznali postojeći problem što se tek nazire u dječjoj nutrini i spriječili da se razvije.
