Godinama za toplih ljetnih večeri, a tako je bilo i sinoć, sjedeći na ribičkom tronošcu nasred dvorišta, Toni je promatrao zvjezdano nebo i satelite koji su – obasjani sunčevom svjetlošću u intervalima od po četrdesetak minuta smjerom zapad-istok, poput putujućih zvijezda plovili nebeskim svodom.
Razmišljajući o ljepoti života, i ponesen maštom, pokatkad je zamišljao kako bi to izgledalo letjeti beskrajem svemira i uživati u njegovim tajnama i beskonačnosti. I ove večeri je bilo tako. Čim se vratio u stvarnost prisjetio se sinoćne radio-emisije na jednoj od lokalnih radio postaja o vrlo zanimljivoj i poučnoj temi…
Zapravo, Tonija odavno muči pitanje: kako je srijeda uopće dospjela u sredinu, a subota i nedjelja, na kraju tjedna u kalendaru. Tko li je samo dane tako poredao, ne znam, ali tkogod da jest taj je znao je što čini – sjedeći na tronošcu, pogleda uprtog u zvjezdano nebo, prošapta Toni. Osjećam da u tome ima nešto, samo ne znam što, ali saznat ću ja i to, i k’o s vihorom uleti u kuću, pa dograbivši podebelu knjigu počne ju listati.
Pa, da, tako sam i mislio. Stvari su zapravo jednostavne, a čovjek, čim nešto ne zna i ne razumije, sebi umisli kako je sve teško, zakučasto i nerazumljivo, a zapravo, treba se potruditi, nešto pročitati i naučiti. I to je to. Nije onaj Švabo Gutenberg bez veze izmislio pomična slova i tiskao onu čuvenu latinsku Bibliju kako bi knjigu učinio dostupnijom ljudima željnim znanja – zaključi Toni.
– Kog vraga prekapaš po tim knjižurinama? – spočitnu mu njegova, navodno, bolja polovica. – Nije to bilo kakva knjiga već Rječnik stranih riječi – mirno će Toni. – Tražim jednu riječ koju sam sinoć čuo na radiju. – A, evo je! Dakle, tu smo. = KOMPATIBILNOST = Kompatibilnost znači = KOJI SE PODNOSI S NEČIM DRUGIM.
E, sad i to znam. Vidiš! – obrativši se svojoj, navodno… – Tako ja učim, jer u knjigama je toliko znanja da, kolikogod glava bila velika, i da hoćeš, u nju ne možeš sve strpati. – Crnog ćeš vraga sad pod stare dane naučit’ – na nož ga dočeka njegova, navodno, bolja… – Dok je bilo vrijeme nisi se laćao knjige nego sad bi pod stare dane učio. – Nemoj tako, grlice! I poslovica kaže: “Čovjek uči dok je živ”, i, konačno, što to tebe toliko smeta?
– Kak’ me neće smetati kad noćima sjediš u dvorištu buljeći u nebo k’o da će ti se tamo gore nešto ukazat’. – Samo ti radi svoj posao, a mene ostavi na miru. Znam ja što tražim. Kad bih ti rekao ne bi mi vjerovala. E, draga moja, ima gore puno toga s čime smo nekim nevidljivim nitima povezani. Recimo, Sunce, Mjesec, zvijezde, sazvježđa… Svakodnevno čitaš horoskop a o njemu pojma nemaš što znači i kako ga stručnjaci uopće određuju… Nisi ni svjesna koliko o sebe malo znadeš. Mislim, o životu i o budućnosti.
– Ma, što bi’ poslije trideset godina života s tobom još mogla naučit’, što? – O, i te kako možeš, samo ne znaš kako. Naravno, ništa poučnoga nećeš naučiti, zureći u ekran i sapunice sa Hurem, Sulejmanom, Bali-begom, Silom i ostalim napirlitanim junacima i junakinjama. Pogledaj si ruke! Zbog njih si izgrizla nokte do krvi. Da te redatelji čuju kako komentaraš okanili bi se režiranja…
Ja, recimo, slušam radio i puno toga korisnog saznam. Evo, poslušaj što sam sinoć čuo na našem radiju, a i sama znadeš da je jučer bila srijeda. Priča tako neki gospodin o nekakvoj indijskoj meditaciji ili tako nešto, nisam posve siguran što je to, ali… Kao rijetko koji stručnjak kojega sam ikada slušao, do u tančine je objašnjavao zadanu temu, pa sam pomislio da je riječ o šali, međutim, radilo se o ozbiljnoj stvari.
Objašnjava tako čovjek, kako nije svejedno u koje dane i s kime sklapati brak. Zanimljivo, zar ne? S partnerom, kaže, trebaš biti kompatibilan jer, u protivnom, u braku može doći do ozbiljnih poremećaja. Naziv te meditacije ili što to već jest, u prijevodu znači SVJETLOST, i ta “svjetlost” svakom pojedincu, precizno predviđa budućnost poučavajući ga kako izbjeći negativne tendencije. Kažem ti, jako jako poučno. A na svakom pojedincu je hoće li ili ne prihvatiti… Ništa nije na silu.
Zatim je kazao da je srijeda najbolji dan za debate. Zamisli ti naše stare kako su, i ne znajući za tu “svjetlost”, osjetili koji dan u tjednu izabrati za sajmišni dan. Srijedu! Ha, što na to kažeš? Pa, recimo, za sklapanje braka je najbolji četvrtak i petak dok je subota za te stvari najgori mogući dan.
– O čemu to bulazniš? O, Bože moj! Sklapati brak četvrtkom i petkom! Čime si sve napunio tu staru glavurdu? U ime Oca i Sina…! – u čudu se prekriži Tonijeva, navodno, bolja polovica. – Kome, je l’ meni? Meni je netko napunio glavu i ja imam krečanu pa sve zaboravljam, je li? – povišenim tonom će Toni. – A tko je umjesto rasporene nogavice na trenirci zašio džep, tko je na košulji s unutrašnje strane prišio gumb? Tko? Je l’ ja? Ne vuci me za jezik. Pojma nemaš kako je ovo poučno.
Priča dalje čovjek kako se kultura i, uopće, civilizacija zapada uvelike razlikuje od istočnjačke – indijske. – Hahahaha! Indijanska kultura?! E, ta ti vrijedi. – Ne motaj! Nisam rek’o indijanska već indijska a to ti je razlika k’o nebo i zemlja. Mogao sam i misliti kako ćeš shvatiti… Ah! Uzalud ti tvoje sapunice… Slušaj dalje.
Zapadnjaci u odnosu na istočnjake skoro da se i ne znaju opustiti i uživati u životu. Brakovi su nam na klimavim nogama, vjerojatno, zato što ih sklapamo subotom. Radi toga se puno razvodimo što opet dovodi do manjega broja djece, manje radosti i sreće, pa samo jurimo za zaradom i provodima što izravno vodi u propast. Istočnjaci su, kaže, puno drukčiji od njih. Oni prave više djece, ne trče za poslom i zaradom, smireniji su i još puno toga dobroga.
Ni horoskop nam se s njihovim ne slaže. Naš se, kaže, žuri, pa ono što piše da jesmo, zapravo niso. Ako si u našem horoskopu, recimo, bik zbog te žurbe nisi bik nego ovan, blizanac postaje bikom, a rak blizancem. – Daj, okani se bedastoće i radije češće dođi u postelju dok sam još budna pa da stvarno budemo blizanci – kao žalcem ga pecnu ona njegova, navodno, bolja…
– Ma, doš’o bi’ ja kad me ne bi dekoncentrirala u razmišljanju. Nego, znaš li ti uopće zbog čega se mi neprestano gložimo? – Zbog čega? Pa, zato što si tvrdoglav k’o ovan, a po ovome, kako kažeš, nisi ovan nego riba. Riba pa tvrdoglava. Bože! Gdje je tu logika? Čuj! Već mi dugo ne pjevušiš: “Marice srce Marice dušo di je Tonči tvoj…” nego vječito prelistavaš te knjižurine i buljiš u nebo k’o da si se s njime vjenč’o.
– E, ja ću ti reći zašto se gložimo. Gložimo se samo zato što smo se vjenčali subotom i, kako reče onaj stručnjak, što nismo kompatibilni, zaključi Toni i iziđe u mrak.
