“Svako se jutro budim s grčem u želucu, noću ne spavam, budim se, imam noćne more, više nikome ne vjerujem, bojim se za svoj posao, moja egzistencija i budućnost u ovoj policijskoj upravi upitni su. Kolege se boje raditi sa mnom, kao da imam “zaraznu bolest”.
Usprkos svemu tome, nisam i neću izgubiti žar za posao te svaki dan ponosno odijevam policijsku uniformu i stavljam policijsku značku…”, napisao je 24. prosinca 2012. godine 27-godišnji policajac Dino Molnar u prijavi koju je poslao ministru unutarnjih poslova Ranku Ostojiću, USKOK-u i Unutarnjoj kontroli MUP-a, a u kojoj navodi primjere koruptivnih radnji u Policijskoj upravi međimurskoj i Policijskoj postaji Mursko Središće, a protiv kojih se borio i zbog čega je bio mobingiran.
Nije se pojavio na poslu
Dino Molnar 21. siječnja 2013. godine pronađen je mrtav. Državno odvjetništvo utvrdilo je da je počinio samoubojstvo, i to službenim pištoljem, odjeven u policijsku odoru, 20. ili 21. siječnja u blizini Domašinca u Međimurskoj županiji. Mladić iz obližnjeg sela Novakovca bio je izvan službe, pronađen je u svom osobnom automobilu na polju.
Potraga je počela nakon što se u ponedjeljak poslijepodne nije pojavio na radnom mjestu u PP Mursko Središće. Danas mu je posljednji ispraćaj.
Molnar je u svojoj prijavi na čak 19 stranica opisao događaje od 1. srpnja 2011. do 20. prosinca 2012., a počinje onim kad je jednom vozaču zbog prometnog prekršaja napisao kaznu koju je onda, navodi se u prijavi, stornirao načelnik Miljenko Vrbanec. Molnar piše da je upozorio Vrbaneca da to ne smije raditi, da je to nezakonito, a on mu je rekao da je za tog vozača intervenirao jedan od policijskih šefova iz Zagreba.
Nakon toga je Molnar premješten iz PP Mursko Središće u Postaju prometne policije Čakovec, a taj mu je premještaj odobren tek nakon što je, navodi, spornu kaznu promijenio u upozorenje.
“Došao sam u PP Čakovec, gdje sam išao na razgovor k vođi sektora Kristijana Mlinarića, a koji mi je rekao: ‘Delal budeš kak ti bum ja rekel.’ Ja sam se nasmijao i rekao da ću raditi po zakonu, a on mi je rekao: ‘Ne budeš onda dugo pri nama’”, piše Molnar. Nadalje navodi slučaj kad je odredio kaznu Dejanu Jesenoviću, a na mjestu događaja se pojavio i njegov otac, vlasnik tvrtke AC Jesenović, kod koje se servisiraju službena policijska vozila.
“U ponedjeljak me nazvao Mlinarić i rekao: ‘To se ne piše’, onda sam mu rekao je li taj prekršaj u zakonu, na što je on odgovorio: ‘Mogel si si servisa za golf rešiti’”, piše Molnar. Kasnijom provjerom ustanovio je da je kazna promijenjena u upozorenje. Žalio se nadređenima, a oni su se opet pozvali na intervenciju šefova.
Pravda pod svaku cijenu
Molnar među brojnim primjerima intervencija kojima se za moćnike ublažavaju i odbacuju kazne navodi da je, striktno se držeći zakona i revno radeći, postao trn u oku svojim šefovima koji su ga stalno premještali na druga radna mjesta, nisu mu dali suglasnost za doškolovanje… Ali i da su mu govorili: “Ne možeš protiv sustava, ne možeš plivati kontra rijeke…”
“Mene se sustavno psihički, moralno zlostavljalo i ponižavalo, a sve s ciljem ugrožavanja mojeg ugleda, časti, pa i da me se eliminira s radnog mjesta”, navodi Molnar. Oni koji poznaju Molnara kažu da je on posao policajca doživljavao onako kako bi to trebalo biti, a to je pravda pod svaku cijenu.
– Dino je bio toliko pošten čovjek da se to rijetko vidi u životu. Bio je svima nama moralni uzor – kaže Dario Umljenović iz podružnice Sindikata policije Hrvatske. Prijatelji ne mogu vjerovati da je počinio samoubojstvo. “On to nikad ne bi učinio”, napisao je na Facebooku jedan njegov prijatelj.
Miljenko Vrbanec, načelnik PP Mursko Središće, tvrdi pak da Molnar nije bio šikaniran ni bilo kakvih pritisaka na njega.
– Bilo je nekih manjih problema jer je bio mlad policajac. No, volio je svoj posao i želio napredovati i školovati se, u čemu sam ga i podržao. Bio je vrlo perspektivan – kaže Vrbanec. Ne želi govoriti o navodima iz prijave, uputio nas je na glasnogovornika policije.
