U sklopu Dana Međimurske županije u Scheierovoj zgradi u Čakovcu organizirano je predstavljanje knjige „Nikola VII. Zrinski Čakovečki: Snovi prekinuti u lovu na vepra” doktora znanosti Hrvoja Petrića.
Promociju su zajednički upriličili Zrinska garda Čakovec, čakovečki Ogranak Matice hrvatske i Izdavačka kuća „Meridijani”.
Nakon što su popevkom „Međimurje, kak si lepo zeleno” publiku u predstavljanje uveli Julija Jančec i Nikola Milosavljević, prisutne je pozdravio Dejan Buvač.
Promociju su dolaskom podržali međimurski župan Matija Posavec, predsjednici Zrinske garde Đuro Bel i čakovečke Matice Zoran Turk, predstavnica izdavačke kuće „Meridijani” Petra Somek te mnogobrojni gosti i sudionici.
Kako je rečeno, knjiga je najpotpunije djelo hrvatske historiografije posvećeno najvažnijem članu roda Zrinskih koji je stolovao u Čakovcu te koji je dosad silom prilika bio najmanje znanstveno obrađen i valoriziran. Na njenih četiristotinjak stranica autor, izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, lik i djelo Nikole VII. Zrinskog Čakovečkog promatra u kontekstu domaće i međunarodne politike onog vremena, ali i obiteljskih odnosa i strategija.
Govoreći o knjizi, Zoran Turk konstatirao je da se doista radi o vrijednom djelu, koje bi svaki ljubitelj povijesti mogao imati na svojim policama za 100, 200 ili 500 godina.
Autor objašnjava kako se Nikola VII. Zrinski još u djetinjstvu našao u situaciji u kojoj je brzo trebao preuzimati odgovornost te se u tome oslanjao na samoga sebe, ali i na brata Petra, s kojim je bio u bliskoj vezi do smrti. Ostvario je mnogobrojne kontakte i savezništva baveći se raznim djelatnostima. S vremenom je postao kapetan Legrada i Međimurja, a potom je otišao u Tridesetogodišnji rat u kojem se istaknuo i postao generalom u dobi od 26 godina. Bio je i župan, ban te tajni savjetnik na bečkom dvoru, ali i spisatelj.
Isprva je pripadao habsburškim lojalistima, Petrić objašnjava, no kasnije se pridružuje skupini koja je tražila alternativno rješenje te postaje vodećom ličnošću unutar grupe. Htio je državu u kojoj bi ugarski i hrvatski dio bili ravnopravni. Vješto se snalazio u prilično promjenjivim situacijama, navodi povjesničar, no u svemu ga je prekinula smrt za vrijeme lova u Kuršanečkom lugu 1664.
