U OŠ Kuršanec užina nije tek obrok – ona je dio školskih uspomena koje djeca pamte godinama
Ako pitate dijete čemu se najviše u školi veseli, često će vam reći – velikom odmoru i ukusnoj užini.
Sudeći prema reakcijama učenika u Osnovna škola Kuršanec, upravo su to trenuci koji razbijaju ritam nastave i pretvaraju običan školski dan u nešto čemu se raduju.
To su one male, dječje radosti bez kojih nema pravih uspomena na osnovnu školu – svatko se i danas sjeća svoje najdraže užine iz djetinjstva.
U kuršanečkoj školi ta svakodnevna radost nije prepuštena slučaju. U kuhinji radi nekoliko vrijednih kuharica koje svakog dana pripremaju užinu za čak 430 učenika u dvije smjene. Obrok mora biti spreman na vrijeme, ali i – ono važnije – mora biti ukusan.
Kuhinja koja radi punom parom
U poslu smo zatekli Biserku Rešetar iz Novog Sela na Dravi, pomoćnu radnicu u kuhinji, kuharicu Antoniju Zanjko iz istog mjesta te Božicu Mrazović iz Varaždina. Nedostajala je još Ana Benjak koja je tada bila u drugoj smjeni. Iza školskog obroka, koji djeci traje desetak minuta, stoje sati pripreme, kuhanja i organizacije.
Kuharica Antonija Zanjko jednostavno objašnjava svoj recept uspjeha: “Najviše volim kuhati ono što djeca pojedu, a to je najčešće mljeveno meso s pužićima. Volim kuhati ono što djeca vole, volim vidjeti prazne tanjure, a ne da ostave hranu na tanjuru.”
Prazan tanjur u školskoj kuhinji nije samo znak gladi – to je potvrda da se kuha dobro, fino i s dozom one nevidljive, ali prepoznatljive ljubavi.
Veljača u školskoj kuhinji donosi raznolika i konkretna jela: mahune varivo sa svinjetinom, pureća štruca s kašom, ćevapi u žemlji, rižoto s piletinom, grah s kiselim zeljem i kobasicom, pileći paprikaš s tjesteninom, ćufte, cordon bleu, gulaš s noklecima. Jelovnik je složen tako da djeci ponudi i tradicionalna i moderna jela, ali i nutritivno uravnotežen obrok koji daje energiju za ostatak nastave.
Ravnateljica Darja Borković Balažić ne skriva zadovoljstvo radom kuhinjskog osoblja. Dokle god kuhinja fino kuha, učenici su zadovoljniji, a školska atmosfera opuštenija.
Jer škola nije samo učionica, ploča i zadaća – ona je i miris ručka iz hodnika, žamor u blagovaonici i onaj osjećaj kad zazvoni za veliki odmor.
