Zastali smo kod skromnog raspela na raskršću dviju ulica - prizor je ponukao pitanje o vjeri u romskoj zajednici
U romskom naselju Kuršanec Lug živi oko 2.000 Roma u 250 kućanstava. To je u prosjeku osam osoba po kućanstvu. Negdje više, negdje manje. Naselje nema kapelicu ni crkvu.
Šetnjom kroz naselje na jednom raskrižju uočili smo ipak betonsko raspelo – oronulo, izgledalo je kao da mu nedostaju dijelovi, a neki ukrasi su improvizirani, poput krunice od kamenčića ili natpisa INRI iznad Isusa na križu.
Na velikom betonskom križu djeca su u igri ispisala slova i brojke kredom, a postolje je umrljano lojem. Nema cvijeća, samo stari lampaši i koja figurica Majke Božje… I u najskromnijim i najtežim uvjetima netko održava vjeru – koliko može.
Vjeruju li Romi u Boga?
“Vjeruju li Romi u Boga?”, direktno smo pri raspelu pitali našeg sugovornika Zdravka Oršuša, predsjednika Mjesnog odbora Kuršanec Lug i predsjednika Vijeća romske nacionalne manjine Grada Čakovca.
“Romi jako vjeruju u Boga, ali se ne žele moliti – a i gdje će se moliti? Niti ne znaju molitve! Jedino djeca koja idu u školu uče molitve na vjeronauku”, kaže Oršuš.
Na naše pitanje o praznovjeruju i starim običajima, predsjednik Mjesnog odbora odgovara kako su to priče za malu djecu, nema praznovjerja među Romima.
A nema ni vjerovanja u predodređenu sudbinu – posljednja gatalica, ona iz Pribislavca, preminula je prije nekoliko godina. “Romi ne bacaju ni kletve, ne vjeruju u to – to su jako loše predrasude i priče koje kruže u društvu. Mi smo većinom kršćani”, zaključuje temu o vjeri naš sugovornik.
