Dvije kante dnevno
Nekada sam sve krumpire s ovoga polja iskopao i povadio u jednom danu, ali posljednjih godina nekako sporije ide.
Sada sam na normi, dvije kante dnevno, pa odmor, priča gospodin Josip Horvat iz Križovca.
Kao i mnogi, žali se na sušu ove godine, zbog čega su krumpiri manji nego obično, no glavno je da ih ima dovoljno za obitelj. Kaže da je sretan što ima bunar pa je uspio spasiti svoj vrt zalijevajući cijeloga ljeta.
Osim krumpira uzgaja rajčicu, papriku, tikve, ima par trsova grožđa, nekoliko voćki i mnogo cvijeća. U ograđenom dijelu dvorišta trčkara dvadesetak kokoški, pilića i dva pijetla.
Slažu se, kaže Josip, iako ovaj stariji stalno dominira nad mlađim pijetlom, ne dozvoljava mu ni da s ostalima uđe u kokošinjac, mora ići zadnji.
– Ono što imam viška dijelim kome treba. I ja dobijem od drugih što ne uzgajam na vrtu. Podijelit ću višak krumpira, a već sam podijelio jaja. Više ih ne mogu ni jesti koliko ih je, moram se od njih malo odmoriti. Kažu mi da bih trebao prodavati jaja, ali to bi me bilo sram. Ni u čemu ne oskudijevam, zašto ne bih poklonio što imam.
Josip je cijeloga života radio u inozemstvu pa kaže da bi se i sada dobro snašao na cestama po Sloveniji i Austriji.
Nedavno je svoj stari Passat zamijenio novim i mnogo manjim automobilom.
Dobro vozi i ima navigaciju, ali Josip ju više ne koristi jer ga je nekoliko puta uputila u krivi smjer kada je putovao u Zagrebu u bolnicu, no za relacije koje sada prelazi ne treba mu navigacija, najčešće putuje do Peklenice i do Čakovca, a taj put dobro poznaje.
Nekada je tijekom tjedna zbog posla stalno putovao, a vikende provodio s obitelji.
– Vidio sam kakva je situacija ovdje pa sam odlučio otići van. Nisam požalio, zaradio sam dovoljno da izgradimo kuću i da lijepo živimo. Supruzi nisam dao da radi, ona je brinula o kući. Radio sam, između ostaloga, u građevini, tako da sam iskoristio znanje i sagradio i našu kuću vlastitim rukama. Kada se u Križovcu izgradio javni vodovod, nisam morao mnogo uložiti da se spojimo na njega, znao sam to napraviti. Uvijek je korisno znati takve stvari. Sada sam u mirovini, ali ne mirujem, iako sada malo češće uzimam pauze za odmor, dodaje, pokazujući na bolno koljeno. Čeka fizikalnu terapiju za koju je dobio termin iduće godine. I to je još jedna stvar koja je u Austriji bolja, ondje bih istoga popodneva nakon posjeta liječniku bio na fizikalnoj terapiji, kaže Josip.
U Austriji su Međimurci bili poznati kao dobri radnici, vrijedni i brzi, pa i danas mnogi rade u inozemstvu. To se primjećuje i u Križovcu, mnogo je ruševnih i praznih kuća, a bit će ih i više, zabrinut je Josip.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3682
