Žute trešnje, ogrozd i ribizli vraćaju uspomene na djetinjstvo i nekadašnji život
– Dođi, probaj ih dok ih još ima, govori Ana Repalust iz Draškovca dok pridržava lojtre naslonjene na staru trešnju.
Nekoliko minuta kasnije zajedno beremo i zobamo žute trešnje, one koje se danas rijetko viđaju u dvorištima.
U Aninom vrtu rastu i crveni ribizli te ogrozdi. Svaka voćka otvara neku novu uspomenu.
– Odrasla sam kao najmlađa od sedmero djece. Bilo nas je puno, ali nikad nam nije bilo dosadno. Penjali smo se po drveću, brali voće i jeli maline uz put. Bilo je to neko drugo vrijeme, kaže sa smiješkom.
Možda upravo zato toliko voli boraviti u vrtu. Dok razgovara, usput ubere nekoliko bobica ribizla, onog od kojeg se radi pekmez kakvog danas nema u trgovinama, pa posegne za ogrozdom. On je danas rijedak gost u vrtovima, iako je nekada bio gotovo nezaobilazan.
– Taj kiselkasto slatki okus uvijek me podsjeti na maline i na djetinjstvo, kaže Ana.
U Draškovcu je upoznala supruga Alojza, zajedno su podigli četvero djece, a danas ih raduje petero unučadi.
Nekad su imali i mnogo veći vrt koji je zauzimao velik dio dvorišta, no s godinama je posla postalo previše pa je suprug na tom dijelu posadio gacije.
Četiri uredna reda protežu se dvorištem poput straže i pružaju lijep hlad, iako zbog toga grožđe nije više tako slatko. No slatkog voća na vrtu ne nedostaje, kao ni priča. Baš kao nekad, kada su djeca uz put brala maline i mislila da će ljeto trajati zauvijek.
