Na "Međimurskim popevkama" u Nedelišću otkrili smo Reu Sabol, djevojku anđeoskog glasa iz Hodošana čiji je životni poziv solo pjevanje i očuvanje međimurske popevke
Na hodniku Gimnastičkog kluba Nedelišću, dok su još odzvanjali posljednji taktovi festivala “Međimurske popevke”, zatekli smo djevojku čiji je glas ostavio bez daha sve prisutne.
Rea Sabol, mlada solistica iz Hodošana, svojim je emotivnim nastupom pjesme Vuprem oči dirnula srca publike i još jednom dokazala koliko su međimurske popevke snažan dio našeg identiteta.
Ljubav prema glazbi potekla je od djeda
Rea Sabol članica je KUD-a Donji Kraljevec već tri godine, a njezina ljubav prema međimurskim popevkama rodila se još u djetinjstvu. Kako nam je otkrila, najveći uzor bio joj je djed – trubač, gitarist i tamburaš, koji je cijeli život posvetio očuvanju međimurske tradicije.
„Djed me učio što znače međimurske popevke i koliko emocije nose u sebi. Zahvaljujući njemu danas studiram solo pjevanje na Glazbenoj akademiji u Osijeku,“ rekla nam je Rea s osmijehom.
Nastup u Nedelišću bio je za Reu poseban trenutak – i osobni i umjetnički. Izvela je pjesmu Vuprem oči s toliko emocije i predanosti da se dvoranom proširila tišina ispunjena poštovanjem i divljenjem.
„Ovo su za mene predivne melodije – i kad ih pjevam i kad ih slušam. Previše su vrijedne da bi se zaboravile i zato ću ih nastaviti pjevati,“ kaže Rea, kojoj su dodatnu motivaciju za solo pjevanje dale profesorice Margareta Matišić i Valentina Geci Koren.
Budućnost međimurske popevke je u sigurnim rukama
Rea Sabol primjer je mlade osobe koja kroz solo pjevanje ne samo da razvija vlastiti talent, već i čuva kulturnu baštinu svog kraja. Njezina izvedba na festivalu “Međimurske popevke” ostavila je snažan dojam na sve prisutne i pokazala koliko je važno ulagati u mlade koji razumiju i cijene tradiciju.
Zahvaljujući njezinu glasu, ali i osobnoj predanosti, možemo biti sigurni da će međimurske popevke još dugo živjeti – na pozornicama, ali i u srcima onih koji ih vole.
