Sanja, 53-godišnja žena vedrog duha, cijeli je život bila aktivna i voljela druženja i putovanja - no život joj je promijenila tiha, "samozatajna bolest"
Svjetski dan bubrega, koji se ove godine obilježava 13. ožujka, globalna je kampanja kojom se podiže svijest o važnosti bubrega za cjelokupno zdravlje. Cilj kampanje, koju su pokrenuli Međunarodno nefrološko društvo (ISN) i Međunarodna federacija zaklada za bubrege (IFKF), jest promicanje prevencije, ranog otkrivanja i liječenja bubrežnih bolesti. Time se želi smanjiti njihova učestalost i komplikacije koje prate ove bolesti.
Kampanja se svake godine obilježava drugog četvrtka u ožujku. Prema procjenama, kronična bubrežna bolest javlja se kod jedne od deset odraslih osoba diljem svijeta.
Osobna priča Sanje Nedeljko iz Miklavca
Povodom Svjetskog dana bubrega, razgovarali smo sa Sanjom Nedeljko iz Miklavca, koja je prije više od godinu dana primila transplantirani bubreg nakon dugotrajne borbe sa zatajenjem bubrega. Sanja, 53-godišnja žena vedrog duha, supruga zabavljača Zlatka Pepsija Nedeljka, cijeli je život bila aktivna i voljela druženja i putovanja. No, život joj je promijenila tiha, “samozatajna bolest”, kako ju sama opisuje.
Sanja je svoju borbu s bolesti bubrega započela prije 30 godina. “Kada sam bila trudna s prvim djetetom, dobila sam vrlo visoki tlak. Nažalost, zbog toga sam izgubila dijete u 32. tjednu trudnoće. Tada su krenule kontrole i pretrage. Provela sam tri tjedna na Rebru kako bi se utvrdilo zašto je tlak bio tako visok. Ustanovili su da imam smanjene bubrege, no tada nije bilo znakova kroničnog zatajenja. Visoki tlak su liječnici regulirali tabletama“, prisjetila se Sanja.
Brza reakcija i posjet liječniku
Život je potom krenuo na bolje. Došle su kćeri Ema i Maja, a Sanja je živjela ispunjen život. No, 2022. godine ponovno su se pojavili problemi. “Osjetila sam pritisak s desne strane leđa, nije boljelo, ali znala sam da nešto nije u redu. Počela sam se osjećati umorno, a kolegice na poslu su primijetile da izgledam loše. Nisam odgađala posjet liječniku – reagirala sam odmah. Pretrage su pokazale visoku razinu kreatinina, čak 1000, dok je normalna oko 100. U lipnju te godine sam završila u bolnici na pretragama, a u rujnu sam počela hodati na hemodijalizu. To je trajalo godinu i tri mjeseca. A onda, 23. prosinca 2023., stigao je najljepši božićni poklon – novi bubreg“, ispričala nam je Sanja te još jednom istaknula važnost slušanja vlastitog tijela i neodgađanja liječničkih pregleda – “Samo sebi štetimo ignoriranjem problema.”
Život nakon transplantacije bubrega
Novi bubreg dobila je od muškog donora. Kako njezini bubrezi nisu odstranjeni tijekom transplantacije, danas živi s tri bubrega. Nažalost, dva su zatajila.
Nakon transplantacije posebno pazi na zdravlje. “Liječnici su mi rekli da i zbog najmanje stvari posjetim liječnika. Imunitet mi je sada slab zbog lijekova koje uzimam, pa uvijek nosim masku. Prošle godine imala sam upalu pluća, koronu, viruse u krvi… Tijelo se mora priviknuti, a ja moram paziti na sebe.”
Pazi i na prehranu. No, kako kaže, uvijek je bila aktivna i pazila na prehranu, tako da joj “odricanje” od nečega nije teško palo. “Tajna je u umjerenosti”, kaže Sanja te nadodaje kako joj je ipak malo žao što je zbog lijekova dobila na težini (nismo primijetili). “To je jedna od nuspojava uzimanja kortikosteroida nakon transplantacije – apetit vam se otvara i brže se nakupljaju kilogrami.”
Pozitivan stav
Unatoč svemu, Sanja ostaje pozitivna. “Jadanje nikome ne koristi. Nikada nisam bila takva osoba. Ja sam si neke stvari posložila u glavi. Tako sam na dijalizu gledala kao na rutinu – obaviš to i ideš dalje. To je bila obaveza koju sam uključila u svoj dan, a poslije toga sam otišla u šetnju ili dalje svojim poslom, naravno, kada mi je tijelo to dopuštalo. Važno je ne klonuti.“
Za njezin snažan duh i vedar karakter tijekom borbe sa zatajenjem bubrega i sada, tijekom oporavka od transplantacije, brinu najviše njezini ukućani. “Jako sam zahvalna na pomoći i podršci moje obitelji. Ni podrška prijatelja nije nedostajala. U trenucima kada je bilo teško, oni su bili tu za mene, za razgovor i smijeh. A liječnici i medicinsko osoblje u Čakovcu i Zagrebu – za njih imam samo pozitivne riječi. Oni su bili ti koji su me vodili kroz sve procese, sve objašnjavali, odgovarali strpljivo na moja pitanja i brinuli o meni.”
Predrasude i nepoznavanje bolesti
No, Sanja se susrela i s predrasudama. Okolina ipak ne razumije dovoljno njezinu bolest. “Rečenica ‘Kako si si to mogla dozvoliti?’ najviše me pogodila, kao da sam mogla utjecati na bolest. Ali zatajenje bubrega ne bira. Živjela sam zdravo i bolest se ipak dogodila.” Ističe da joj je u tome trenutku pomagala psihološka pomoć i razgovor sa psihijatrom. Sjeća se kako joj je snagu dala jedna psihijatrica parafrazirajući stihove iz pjesme Massima Savića, da oko sebe mora imati “mali krug velikih ljudi”. “Važno je imati podršku onih koji su uz tebe.”
Sanja ni danas ne odustaje, korača kroz svakodnevnicu s osmijehom na licu, iako je život nakon transplantacije bubrega pun iznenađenja i izazova. Vratila se poslu, a upisala je i tečaj engleskog jezika. Nada se da će uskoro moći i putovati, kada joj imunitet ojača.
Želi život kakav je prije imala, naravno, uz više brige za sebe. Normalan život nakon zatajenja bubrega i nakon transplantacije nije nemoguć. Valja živjeti zdravo, umjereno i pozitivno. I, na kraju, treba oko sebe imati mali krug velikih ljudi.
