Osjećam se dužnim pokloniti nešto podneblju u kojem sam odrastao
Mladi, svestrani umjetnik Emanuel Srpak iz Donjeg Kraljevca nedavno je objavio svoj prvi singl „TMRW” odnosno „Tomorrow” (sutra) koji je dostupan na popularnim streaming servisima, a i vrti se po radijskim postajama.
Autor je teksta, a u glazbenom dijelu surađivao je s poznatim glazbenikom i gitaristom Ivanom Mihaljevićem iz Zagreba. Pjesmu prati i spot iza kojega stoji Marin Cvetko. Emanuel je svestrani umjetnik kojeg publika može upoznati i kroz glazbu, a mnogima je poznat kao autor, pjesnik koji iza sebe ima već tri objavljenje knjige. U sklopu čakovečke biblioteke Insula objavljene su mu zbirke „Jedinac u vodi”, “Sanjivi portreti” i krajem prošle godine „Laurus nobilis”.
– Moja je poezija manje-više refleksivna. To ovisi o trenutku, raspoloženju, o tome što se događa, a to zna varirati. Al’ manje-više život provodim u vjerovanju da smo mi ljudi na kreativnim područjima zapravo prevoditelji trenutka. Mnoštvo ljudi smatra da tu inspiraciju sami crpimo, ali mislim da je suprotno, da ona dolazi nama i mi to prevodimo u nekakvu pisanu riječ, rečenicu, glazbeno djelo, smatra ovaj mladi autor. Iza sebe već ima poprilično staža kao pjesnik, no s glazbom je zapravo počeo prije nego s pisanjem.
– Krajem osnovne škole dobio sam od kuma električnu gitaru, prije toga je bila u igri klasična, ali ju nisam previše doživljavao. Zapravo je i sve počelo s glazbom i s tom gitarom. Sam sam pohvatao te neke osnove i tu mi je nešto nedostajalo. Intuitivno i nasumično sam nastojao to popuniti tekstom. To su najprije bili tekstovi na engleskome jeziku, nakon toga počeo sam pisati na hrvatskom, poeziju, i tako sam 2020. godine objavio prvu knjigu. Sve je imalo nekakav svoj tempo i namjeru, objašnjava.
Glazbu, kaže, voli oduvijek, a uzore vidi u glazbenim velikanima poput Boba Dylana, Damiena Ricea ili pak Nicka Cavea koji su, kaže, svestrani. Iako i svira, priznaje da je skloniji izražavati se pjevanjem koje smatra intuitivnim. Već je u realizaciji novi glazbeni projekt.
– Nakon ove stvari na engleskom jeziku, realiziram nešto na dijalektu. Jedan muško-ženski duet, pravi međimurski jer osjećam se dužnim pokloniti nešto podneblju u kojem sam odrastao. Stvar je manje-više gotova i jasna, treba početisnimati, pa video.
Međimurje to zaslužuje, kaže i dodaje da radi i na glazbenom albumu prvijencu. Uz to, posvećen je pisanju, a od prošle godine vodi i radionice pisanja „Buđenje kreativnosti” mahom usmjerene srednjoškolcima.
– I sam sam kao šesnaestogodišnjak bio dosta introvertiran, držao sam se za sebe dok nisam osjetio potrebu da s time izađem, dijelim to sa svijetom. Shvatio sam da je to dobro i korisno i to mi je glavna motivacija. Kad govorimo o djeci, njih prije direktne komunikacije treba slušati. Tu se rađa nekakva sigurnost u stvaranju i to utječe na samopouzdanje, objašnjava Emanuel. Sam je s pisanjem počeo kad je počeo slušati sebe, od srednje škole.
– Mislim da svi mogu pisati i to je glavna poruka koju prenosim.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3645
