Kuhanje i pečenje kolača nikada joj nije napor ili tlaka. Ona u tome uživa još otkako je bila djevojka. Emilija Baranašić iz Palinovca više ni ne pamti kako je točno i kada zavoljela kuhanje, no sigurna je da to oduvijek voli raditi
– Kak sam točno se naučila kuhati, ne znam, bila sam mlada i samo sam počela, ali sam to voljela. Sve sam odmah kuhala, kolače, meso, sve sam to slagala, pogotovo je za svate bilo puno mesa. Kuhala sam po svatima, bila sam sokačica od 1991., a to se dogodilo tak da je mojem kumu Antonu jedna sokačica to zbegla i on je rekel: „Je kuma ve budeš ti”, jer sam ja kolače prije pekla.
Mislim da tu ima i nešto gena jer su moje tete, obje Franciske, isto pekle kolače i to u vrijeme dok se kolači nisu pekli kao danas, prisjeća se ova iskusna kuharica. Pečenje po svadbama bilo je izazovno, no nikada naporno. Nekada je, prisjeća se, bilo puno više vjenčanja nego što ih je danas.
– Nekad sam imala i po tri svadbe na mjesec pa sam po tri tjedna za redom kuhala. Onda je znala biti malo pauza dva tjedna, pa onda jedni, dvoji svati, govori nam Emilija. Pripreme su počele puno ranije, a intenzivno kuhanje već u ponedjeljak, sve se doma radilo.
– Prvo smo radili rezance pa se počelo s pečenjem kolača do četvrtka, a u četvrtak popodne klanje, odmrzavanje, priprema mesa. Meso je puno lakše napraviti nego kolače. Bila sam mlada pa mi to nije bilo previše naporno, a i voljela sam to, otkriva nam kao da su još i danas na svadbama popularni isti kolači kao što su bili i prije dva, tri desetljeća. Ona je i tada pekla mađarice, medove pite, julke pite, kifleke, šaum role.
– Od jela kuhala se juha s rezancima, meso s hrenom i to većinom kokoši jer je bilo manje govedine, sada je to obrnuto. Većinom je svadba u našem kraju počela od ručka. Onda je bila pečenka, tu je bila većinom raca, domaća, kare u umaku i pohani šnicli od bijeloga mesa. Od priloga su bili mlinci, ja sam već onda radila krokete, ali to smo morali prije napraviti, otkriva nam jelovnik koji je, možemo reći, i danas još uvijek aktualan i popularan. U kuhinji je bio običaj da pomaže rodbina, njih i do desetak. Emilija je već dulje u mirovini, no u kuhinji je još itekako aktivna.
– Danas kuham svaki dan, variva, meso, sve kaj moji vole. Ta novija, modernija jela baš ne isprobavam. Suprug Matija i ja smo sami, a on ne voli te kerefeke, nego voli više domaću hranu, ali probam sve. Ono što je obavezno je da svaku nedjelju obavezno pečem dizane kolače ili klipiće, perece, štruce, kroasane, a kremasti nam ostanu od tjedna, kaže nam naša sugovornica koja je među ostalim aktivna u Udruzi žena Palinovec u kojoj također do izražaja dolaze njezine kulinarske vještine.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3625
