Pitam vas, kako kod istog učitelja netko može imati bolju a netko lošiju ocjenu?
Kao učiteljica razredne nastave nailazim na roditelje učenika koji inzistiraju na odličnim ocjenama od prvog razreda osnovne škole jer se njihovo dijete neće moći upisati u željenu školu. Pri tome moram napomenuti da taj pritisak vrše na dijete i na učitelja a da se ne potrude da dijete stekne radne navike, da nauči učiti i pozabave se podučiti dijete procesu redovitosti kako bi došlo do željenih ocjena.
Natjerati dijete na učenje, reći mu da ode u sobu i uči satima i ispitivati dijete površna pitanja o pojedinom sadržaju te imati opravdanje da je dijete doma sve znalo a u školi učitelji postavljaju preteška pitanja nije priprema djeteta za organizaciju učenja.
Na žalost, većina djece danas nije snalažljiva kao mi nekada te je većinu djece ipak potrebno podučiti tehnikama učenja. Možete provjeriti sa svojim djetetom zna li učiti i primijetit ćete da se uglavnom ne snalazi jer većina misli da je učenje iščitavanje sadržaja više puta. Čitanje nije učenje. Najmanje se pamti samim čitanjem. Naročito ako dijete ima problema s čitanjem i koncentracijom.
Učenje je sveobuhvatan proces stjecanja znanja kroz različite tehnike i metode. Čitanje je samo jedna od njih, a većina djece tvrdi da je u sobi satima nešto čitalo i nije im jasno kako su rezultati slabi. Ponavljam, čitanje nije učenje.
Posljedica toga su lošiji rezultati. Ako tome dodamo kampanjsko učenje ili učenje dan prije ispita kada sadržaja ima previše a vremena premalo, dijete ni ne može dobiti ocjenu odličan osim ako nije talentirano ili pak pamti odlično na satu jer ima dobar fokus i pažnju.
Slijedom toga, dijete dobiva lošije ocjene za koje nije odgovoran samo i jedino učitelj već se odgovornost dijeli na tri dijela.
Učenik je odgovoran jer treba naučiti kako se uči, koje su tehnike primjerene pojedinom školskom predmetu te je važno da uči redovito kako bi uz redovita ponavljanja znanje koje uči ostalo memorirano u dugotrajnoj memoriji. Time što uči hrpu sadržaja dan prije ispita, pa čak i dva dana prije, ne znači da će to znanje zapamtiti.
Naše školstvo je organizirano tako da se sadržaji uče spiralno – počinje se u prvom razredu zbrajanjem i oduzimanjem brojeva do 20, u drugom razredu se sve to ponavlja i nadopunjuje množenjem i dijeljenjem do 100, u trećem razredu se uči sve to isto ali s brojevima do 1000 i tako redom. Učenik koji nije svladao sadržaje iz prvog ili drugog razreda, imat će poteškoće u svim sljedećim razredima sve dok ne nauči prethodne sadržaje.
Tako je i u hrvatskom jeziku, prirodi i ostalim predmetima, pa sve do srednje škole ako su u pitanju gimnazijski programi. U strukovnim školama je također bitna osnova iz osnovne škole ali se dodaje i struka.
Učenik je odgovoran svladati i ponavljati prethodne sadržaje jer neće moći napredovati odnosno, ocjene će sve više padati zbor rupa u učenju i zapamćivanju od prethodnih godina.
Roditelj je odgovoran da omogući djetetu edukaciju oko organizacije učenja i tehnika učenja ali je potrebno djetetu omogućiti i mjesto za učenje te potreban pribor. Jednako tako je važno da se poradi na navikama učenja. Rijetka su djeca koja će sama sjesti i krenuti učiti. Većina djece će radije sve drugo raditi nego li učiti. Jednostavno nisu intelektualci već ih zanima manualni rad i vjerujem da će jednog dana biti izvrsni radnici.
Da bi dijete razvilo navike učenja potrebno ih je mjesecima stvarati. Navika je navika i u svemu je potrebno vrijeme da je stvoriš. Čak i kod vježbanja trebate sebe tjerati nekoliko mjeseci pa i godina kako bi vam vježbanje ušlo pod kožu.
Tako je i s učenjem kod djeteta. Svaki dan u isto vrijeme treba ponavljati iste ili slične radnje da bi se stvorila najprije navika a tek onda rutina učenja. Ako dijete ima naviku kampanjskog učenja što znači isključivo samo prije ispita, nije dijete za odlične ocjene jer će mu taj sadržaj vrlo brzo ispariti a trebat će mu već iduće nastavne godine.
I na kraju, naravno da je odgovornost i na učitelju koji je dužan što pristupačnije objasniti učeniku sadržaje, približiti mu ih da ih razumije, potaknuti dijete da pita kako bi mu se dodatno objasnilo. Nije loše i omogućiti djetetu satove dopunske nastave za dodatna pojašnjenja.
Ono što pouzdano znam da nema tog učitelja koji može djetetu uliti sadržaj u glavu kako bi dijete bez učenja i ponavljanja ipak to naučilo. Činjenica je da postoje vrlo stručne osobe koje ne znaju prenijeti znanje učenicima te će dijete tu trebati dodatno pojašnjenje. Neki uz svu stručnost loše prenose znanja.
Činjenica je i da dijete nije talentirano za sve predmete u isto vrijeme osim ako nema razvijenu naviku učenja jer naučiti možemo baš sve. Možda ne za odličan ali za dobar i vrlo dobar možemo čak i školske predmete koje uopće ne razumijemo.
Kako i sama radim u školi više od 20 godina, primjećujem da marljivi učenici i oni koji redovito uče postižu bolje rezultate bez obzira na talentiranost i motivaciju. Dok će djeca koja se izgovaraju na druge, koja neredovito pišu zadaće, koja knjige jedino vade u školi i nadaju se da će sve zapamtiti samo i jedino u školi, imati lošije rezultate. No, njihovi izgovori idu u smjeru da su za to krivi učitelji.
Pitam vas, kako kod istog učitelja netko može imati bolju a netko lošiju ocjenu? Kako jedan te isti učitelj nekome odlično objasni a netko ga uopće ne razumije?
Nastojim vam objasniti da su za ocjene učenika ipak odgovorni najviše učenici, zatim roditelji i tek na kraju i učitelji. Nema tog učitelja koji u današnje vrijeme demokracije i liberalnog odgoja može učenika natjerati da redovito uči.
Ali znam mnoge roditelje koji poduče dijete tehnikama učenja i porade na razvoju radnih navika djeteta te dobiju dijete koje postiže divne rezultate kroz čitavo školovanje ma koliko trajalo.
Kako se u ovom našem svijetu sve brzo mijenja, ne preostaje nema ništa drugo nego naučiti učiti jer uz novitete neprestano učimo nešto novo, htjeli to ili ne htjeli.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V., savjetnica za roditeljstvo i osobni razvoj
