Kao što se sve u ovom svijetu mijenja tako se mijenja i odgoj
Nekada smo odgajali s moraš ovo, moraš ono, nisi smio roditeljima i starijima reći „Ne!“ i „Neću!“ i to je mnogima uz batinanje bio normalan odgoj. Neki će vam još i danas tvrditi da su dobro ispali od takvog odgoja.
Vremena se mijenjaju, kao što se sve mijenja. Promjena je dio života te je tako došlo vrijeme potpuno suprotnog odgoja zvanog moderni odgoj ili popustljivi odgoj.
Odgoj u kojem se izbjegava moraš i trebaš a sve se više daje djetetu prilika da bira što ono želi. Na odraslima je da ih motiviramo i ako ih nismo dovoljno motivirali, sebi pripisujemo odgovornost da smo ih trebali jače motivirati.
Tako mi privatno dolaze roditelji žaleći se kako je njihovo dijete nemotivirano a oni više ne znaju što činiti da ga motiviraju i pokrenu.
A što ako je istina u sredini?
Ispričat ću vam svoj osobni doživljaj s mojom kćerkom.
Moj otac meni nije dozvoljavao dulje izlaske. U to doba je moja generacija ostajala do ponoći a ja sam smjela samo do 22 sata. Tu sam sebi obećala da ću svojoj djeci to ukinuti. I jesam, ali…
Kad je kćerka počela izlaziti, rekla sam joj da dolazi doma onda kada i svi ostali. Pitala me u koliko je to sati a ja joj rekla da se može prilagoditi većini. Svega je nekoliko puta izašla i nakon toga je tražila da sjednemo da se nešto dogovorimo. Kaže da svi imaju vrijeme kada do kada smiju ostati a ona nema. Kada je pitaju do koliko smije ostati, ne zna im što reći i osjeća se glupo.
Zamolila me da joj dam neko vrijeme a onda ćemo se čuti porukicom ako će htjeti ostajati dulje. Napominjem da je sve bilo u okvirima zakona.
Ovim primjerom sam vam htjela istaknuti kako uopće djeci nije fora osjećaj slobode ako prije toga nemaju nikakvu restrikciju. Zato i dolazi do toga da krše granice izvan granica slobode.
Život nije organiziran tako da nas poslodavac motivira na rad već moraš odraditi svoju smjenu. Kao žena moraš očistiti, skuhati i održavati red u obitelji. Kao muškarac imaš hrpu obaveza i dužnosti prema svojoj obitelji.
Dakle, zadatak je roditelja da pripreme dijete za život. To neće ići ako dijete od malih nogu ne privikavamo na dužnosti i obaveze koje ima. Odrastajući će njih biti sve više.
No, ako dijete ne pripremimo odmalena, onda će se teže nositi sa svime kao odrasla osoba.
Dužnosti i obaveze djetetu su svojevrsna disciplina kojom postiže određene kompetencije a ujedno jača svoje samopouzdanje jer ima osjećaj da može, zna i umije. Svakodnevno se dokazuje u malim stvarima i postaje sigurnije u sebe.
Roditelj koji svjesno oduzima djetetu pravo na to da se razvija postepeno jer je po mišljenju roditelja premalo da bi išta pomagalo ili radilo, radi protiv djeteta a ne za dijete.
Korisnije za dijete je da ga privikavate na obaveze nego li da mu ih oduzimate. Tu nije pitanje motivacije i želi li učiniti već je to pitanje moranja i stvaranja navika, postepeno od malih nogu kako bismo dijete pripremili za život koji te ne pita želiš li već ti servira obaveze s kojima se moraš znati nositi.
Garantiram vam da će ostati hrpa toga što još nećete stići dijete naučiti i morat će samo i baš zbog toga je važno da ga privikavate na sve što god možete i umijete.
Uzimam u obzir da je život koncipiran tako da većina djece ionako nema previše obaveza, naročito ako žive u stanovima i baš zbog toga sam sigurna da to neće biti neke preteške obaveze za njih. Naročito ako se tome posvetite postepeno, iz godine u godinu.
I ne brinite, dijete će svoja prava brzo doznati ali o dužnostima i obavezama se manje priča te je važno da to krene činiti u roditeljskom domu.
Veći je problem ako niste s time krenuli od malih nogu nego ste čekali da dijete odraste pa je došao pubertet i pobuna djeteta na obaveze. Tada trebate čvrstu ruku i dosljednost ali i dalje ustrajati na tome. Za dobrobit djeteta.
Znam da je nekada lakše da sami odradite i ne da vam se biti ustrajni kod djeteta no razmišljajte kako odgajate dijete u čovjeka i da neće uvijek biti uz vas i ostati dijete. Treba ga pripremiti za samostalni život. To je zadatak roditelja!
Dakle, ne morate primjenjivati silu ali ne morate ni sve raditi umjesto djeteta. Pronađite neku sredinu i podučavajte dijete svemu što stignete. Bit će vam zahvalno jednog lijepog dana, a vi ćete biti ponosni roditelji.
