Pravo glasa dobili su članovi kluba s plaćenom članarinom te je održano - tajno glasovanje
Došao je i taj dan, vlasništvo nad Nogometnim klubom Pušćine, odlukom njegove skupštine, prebačeno je na Općinu Nedelišće! No do toga nije došlo nimalo lako. Proces uvjeravanja mještana i obrazlaganja ovog poteza počeo je prije više od godinu dana.
Mnogi su digli glas u strahu da će selo ostati bez nečega što je samo stvorilo. Mlada uprava pak ih je uvjeravala kako nitko neće izgubiti klub te je ova odluka najbolja za njegovu budućnost.
O svemu je stoga trebalo odlučiti glasovanjem. Potrajalo je i da se dođe do odluke tko ima pravo glasa. Isprva se smatralo kako svaki mještanin ima pravo glasa. No potom su ipak iznjedrili odluku prema kojoj je skupštinar s pravom glasa onaj koji je član kluba i – platio je članarinu.
Da ili ne, reci mi sad…
Dan odluke bio je utorak, 9. travnja. U dvoranu su stigla 52 od 80 skupštinara s pravom glasa. Davor Berend, član uprave, svakoga je zapisao te mu dao glasački listić. Na njemu je, kratko i jasno, pisalo:
– Podržavate li odluku o prijenosu vlasništva imovine NK Pušćina Općini Nedelišće na vremensko razdoblje od pet godina, u cilju stvaranja preduvjeta za financijsko ulaganje Općine u postojeću imovinu kluba? – bilo je pitanje svih pitanja, uz ponuđene odgovore “DA” i “NE”.
Predsjednik Petar Tasković potom je pojasnio o čemu je riječ, istaknuvši kako su svi drugi klubovi već prenijeli svoju imovinu na Općinu Nedelišće.
– Četiri cilja smo već ostvarili kroz radne akcije i silan doprinos volontera, uz pomoć donatora i novcem od košnje. Naime, članovi kluba kose 17.500 metara četvornih u Pušćinama. Tako smo zamijenili krovište, napravili termo-fasadu na starom dijelu objekta, postavili aluminijske radijatore i napravili metalnu nadstrešnicu – kazao je Tasković.
No za tri dodatna cilja klub, smatra uprava, nikako nema dovoljno novca. Samo automatsko navodnjavanje stajat će, procjenjuju, 15 do 20 tisuća eura. Travnjak je u užasnom stanju te je prioritet i uređenje pomoćnog igrališta. I na kraju, NK Pušćine želi rasvjetu. Sve ovo je daleko iznad mogućnosti kluba te ga stoga predaju Općini, koja tada može izravno ulagati u njegovu infrastrukturu.
Protiv ove odluke glas je digao mještanin Anđelko Florjanić, jedan od onih koji su desetljećima uz klub. Nije bio zadovoljan ustupanjem kluba općinskoj upravi, kluba koji je njegova generacija vlastitim rukama gradila.
Bi li bilo volontera?
Uključio se i Silvije Bacinger koji je iznio zanimljivu tezu: “Pitam se bi li bilo toliko radnih akcija, bi li ljudi toliko volontirali da je klub bio općinski, a ne pušćinski?”
Predsjednik Vijeća mjesnog odbora Zoran Dragutin Marciuš ovaj put se nije uključivao u raspravu, on je svoje rekao još prije godinu dana (da, on je skeptičan). Načelnik Nikola Novak pak je gospodinu Florjaniću odgovorio koja je uloga općinske tvrtke Nekretnine u upravljanju.
Kako god bilo, nakon što su se na tren digle tenzije u dvorani, odluka je dana na glasovanje – i to tajno! Glasovi su pomno prebrojani te je 40 skupštinara podržalo prijedlog, dok ih je 12 bilo protiv. Priča završena.
Atmosfera se ponovo opustila pod točkom razno. Tada se moglo čuti i da su Prve Pušćine Turska, a Druge Pušćine Bezgovje, a granica ide od Kolaričke do Krča. Slijedila je rasprava tko je oženio Zagorku i špotaju li one bolje od Međimurki, da bi završilo akademskom dilemom ide li “u meter” 16 ili 17 gemišta.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3599