Danas je Nina seniorka ŽNK-a Međimurje te redovna članica hrvatske ženske reprezentacije!
Sedamanestogodišnja Nina Varga iz Donje Dubrave prve je nogometne korake napravila na svojoj Krbulji, na nogometnom travnjaku NK-a Dubravčan. Obiteljska ljubav prema nogometu Ninu je odlučno usmjerila u ovaj sportski svijet, a podrška obitelji i prijatelja ohrabrila ju je da se ravnopravno nosi sa svojim suigračima koji su svi redom bili dječaci.
Tada sedmogodišnja Nina svojim je talentom pokazala da joj je mjesto baš tu gdje se nalazi, u muškoj ekipi, a povijest donjodubravskog nogometa će ju pamtiti kao prvu djevojčicu koja je nakon nekoliko desetljeća ponovo zaigrala u dresu Dubravčana. Danas je Nina seniorka Ženskog nogometnog kluba Međimurje te redovna članica hrvatske ženske reprezentacije.
S dečkima sam očvrsnula
– Moji prvi nogometni koraci bili su pod budnim okom trenera Benjamina Brljaka u NK Dubravčan kad sam napunila sedam godina. I u tim sam redovima ostala do 14. godine kada sam prešla u ŽNK Međimurje. A nogomet nam je praktički u krvi. Tata Denis je igrao nogomet, bratić Niko je igrao u Slaven Belupu, brat Deni je igrač u ŠN Donje Međimurje, ma sve nam se vrti oko nogometa, ispričala nam je svoje početke Nina koja je prešla sve dobne kategorije u trenutno matičnom klubu, a igra s dečkima donijela joj je samo benefite.
– Jako sam se dobro s njima uklopila, a to zajedništvo mi je dalo čvrstinu u igri. Nikad mi nisu popuštali, bili su čvrsti u igri, grubi i agresivni što je za moju igru bio samo benefit.
Poziv života
U Međimurju je Nina svoj talent i upornost dokazala na pozicijama lijevog beka i lijevog stopera, a znanje su joj prenosili treneri Robert Katanec, Gordan Golik, Stella Gotal i sadašnji trener Hrvoje Goričanec.
– Svaka od nas je svjesna svoje kvalitete, ali uvijek težite ka još nečemu. Takav je naš sportski duh i kada ste iskreni i marljivi u onome što radite budete i nagrađeni. Prije tri godine trenirala nas je Stella Gotal koja je bila ujedno i izbornica hrvatske reprezentacije, a ja sam se uz još par suigračica iz kluba dokazala i dobila poziv života, onaj da zaigram za hrvatsku reprezentaciju. Prve pripreme bile su u nekoliko riječi – stres, uzbuđenje i motiviranost. Onaj osjećaj kad stojiš na travnjaku, svira tvoja himna, a ti braniš boje svoje zemlje je neopisiv, emotivno je opisala Nina koja je pozvana u sastav reprezentacije već tri put, za selekciju U17 te trenutno U19, a u hrvatskom je dresu odigrala petnaestak utakmica.
Svi su mi držali leđa
Da cijela ova nogometna priča nije bajka, potvrdila nam je i naša sugovornica.
– Bilo je jako teških trenutaka. Bez mame Ivane, tate Denisa,
mojih baka, djedova, ma bez cijele obitelji i njihove podrška i
logistike ne bih se mogla toliko posvetiti igri i treniranju.
Polazim gimnazijski smjer u Srednjoj školi Čakovec, treninzi su
gotovo pa stalno, utakmice guste i slobodnog vremena nemam puno.
Ono što je meni bilo jako važno je podrška prijatelja uz onu
obiteljsku. Kad su oni izlazili, ja sam trenirala, a opet svi su
ostali uz mene. Svi me podržavaju i drže mi leđa, kaže Nina o
drugoj strani sjajne sportske medalje.
*Preuzeto iz Lista Međimurje broj 3.540