Nedavno je u Zagrebu održan najveći prosvjed liječnika u povijesti, a inicirao ga je čakovečki liječnik, specijalist kliničke radiologije Marin Smilović
Prosvjed je organiziran zbog nezadovoljstva liječnika uvjetima
rada, ali i statusa pacijenata. U Ministarstvu zdravstva održava
se pregovarački sastanak
Reforma zdravstvenog sustava u svrhu poboljšanja statusa
pacijenata, pregovori za prava liječnika, reforma
specijalističkog usavršavanja i izmjena uredbe o koeficijentima
složenosti poslova javnih službenika, što su osnovni zahtjevi
koje su uputili liječnici s održanog prosvjeda.
Potaknuti lošim uvjetima i za liječnike i za pacijente odlučni su
u tome da zdravstveni sustav konačno doživi toliko
neophodnu i dugo očekivanu reformu. O problemima, zahtjevima
i rješenjima, razgovarali smo s inicijatorom prosvjeda
Marinom Smilovićem.
– Najveći problemi hrvatskog zdravstva i ono što je neophodno je
hitna administrativna reorganizacija, uvođenje e-kartona i
korekcija sustava uputnica, smanjenje liste čekanja kroz uvođenje
tele medicine, kontrole kvalitete rada ishoda liječenja
liječnika, izrada jasnih nacionalnih smjernica za liječenje
pojedinih zdravstvenih poremećaja i smjernica za žurna stanja na
OHBP-ovima, reforma hitne, ima toga.
Znači li to da imamo neuređen zdravstveni
sustav?
Da, imamo neuređen zdravstveni sustav koji se 30 godina nitko
nije usudio reformirati, jednostavno nema političke volje da se
to stvarno napravi. Apolitična smo skupina i borimo se za
poboljšanje zdravstvenog sustava.
Što se postiglo prosvjedom?
Gotovo tisuću liječnika, kolike su procjene, pokazalo je svoje
nezadovoljstvo. Bio nam je ponuđen sastanak s odmakom, no
inzistirali smo da se održi odmah i tako je i bilo. Na sastanku
je bio ministar, državni tajnici i suradnici i u dva sata smo
prošli sve naše zahtjeve. Razgovor je bio konstruktivan, ali nije
ništa definirano.
Koji su najveći uzroci nezadovoljstva liječnika?
Oni su izraženi u našim zahtjevima, no možemo reći da neuređenost
sustava izaziva najveće nezadovoljstvo. Liječnika ima malo, a
mnogi su otišli iz Hrvatske i to je pokazatelj nezadovoljstva. Po
svim istraživanjima i anketama koje smo radili prvenstveni razlog
zašto naši liječnici odlaze iz zemlje su upravo loši uvjeti rada,
ne financijski uvjeti, već loši uvjeti rada. Nije dobro
organizirana služba, a tu govorimo o brojnim prekovremenim
satima. Imamo liječnika koji imaju i do deset dežurstava, koji
ostaju nakon radnog vremena da primjerice napišu otpusna pisma,
prijeme, pogledaju pacijente na odjelu. Treba to sve puno bolje
organizirati. Tu je i problem “robovlasničkih” ugovora
specijalizanata.
Što mislite pod “robovlasničkim”
ugovorima?
Njima se nastoje zadržati liječnici, a oni znače da ako unutar
pet godina od završetka specijalizacije odemo u drugu državnu,
javnu ustanovu od one u kojoj obavljamo specijalizaciju, onda
plaćamo penale. Troškovi specijalizacije su jasno definirani, ali
u svim tim ugovorima su dodani paušalni iznosi. Prije je to bio
povratak bruto plaće, a sad je u ugovore
stavljen četverostruki iznos od proračunske osnovice. To
nije nitko uložio u tebe, to je jednostavno način zadržavanja.
Pitanje je je li nakon pet godina taj doktor više nije potreban
toj bolnici?
Kakvo je stanje u Županijskoj bolnici
Čakovec?
Primjerice, na mom odjelu ima dovoljno radiologa, ali ima odjela
gdje nedostaje liječnika. Najveći problem je primarna zdravstvena
zaštita. Raspisuje se specijalizacija, ali se ljudi ne javljaju
jer ne žele raditi sve što se im nameće. Treba ojačati primarnu
zdravstvenu zaštitu i time će se ojačati sve drugo.
Što ako pregovori ne urode plodom?
Ima još opcija kako se može djelovati, pritisnuti. Štrajk ne
možemo organizirati jer naš sindikat nije reprezentativan, ali to
je jedna od stvari koja se počela rješavati. Ne bih sad iznosio
koji su drugi mehanizmi pritiska, ali se nadamo da do toga neće
doći jer smo dobili dojam da se može nešto riješiti.
*Preuzeto iz Lista Međimurje broj 3.519