Autoceste su brže i sigurnije no mnogo skuplje za put na more. Otkrivamo na kojim dionicama se stvarno isplati izbjeći autocestu
Odlazak automobilom na more usred turističke sezone često je
naporan i prilično skup pothvat. Hrvatska je dobro pokrivena
autocestama no naše su cestarine među najskupljima. Ipak, unatoč
tome većina ljudi na Jadran putuje autocestama jer putovanje
njima je često mnogo brže i osjetno komfornije. Tu je i
sigurnosni faktor, statistike pokazuju da su teške prometne
nesreće mnogo rjeđe na autocestama nego na drugim državnim i
lokalnim cestama.
Problem autocesta usred sezone je njihova zakrčenost. I bez
ikakvih dodatnih smetnji u vrhuncu sezone na dionici od Zagreba
do Bosiljeva gotovo se svakodnevno vozi u sporim kolonama te se
samo tu tu nerijetko može izgubiti pola sata do sat vremena.
Mnogo vremena može se izgubiti i na naplatnim postajama, za
ulazak na auto cestu redovito se čeka u Lučkom, a velike kolone
za izlazak stvaraju se na Ježevu (izlazna postaja s autoceste A3
iz Slavonije prema Zagrebu), Zadru, Dugopolju… Za povratak s
mora situacija na naplatama je još lošija. Za ulazak u Zagreb se
ponekad čeka i sat vremena. Sve to put autocestom na more i s
njega gotovo u pravilu produžuje za jedan do dva sata, nerijetko
i više.
Još je gora situacija kada se na autocesti dogodi neka veća
nesreća. Zbog zatvaranja jednog traka autoceste stvaraju se
kilometarske kolone koje vozače mogu koštati dodatno izgubljeno
vrijeme, a ako se zatvori čitava autocesta neki će u stajanju u
kolonama provesti i dva, tri pa i više sati. Iako su takve
ekstremne situacije prilično rijetke, one mogu putovanje
autocestom učiniti i dvostruko dužim nego što bi ono trajalo na
lokalnim cestama. Na državnim i lokalnim cestama ima više
prometnih nezgoda no zbog manjeg prometa one nemaju takav
drastičan učinak na produljenje putovanja. Također mnogo je lakše
odabrati alternativnu rutu na običnoj cesti gdje se možete bez
problema okrenuti u drugom smijeru i izabrati neku sporednu
cestu. Uz navigaciju u autima i na mobilnim telefonima danas to
više nije komplicirano.
Nema li na autocestama ili ‘običnim cestama’ nikakvih
dodatnih smetnji, autocesta će gotovo u pravilu uvijek biti brže
rješenje za dolazak na cilj. Tu je i već ranije spomenut komfor.
Državne i lokalne ceste su sporije ali putovanje njima može biti
osjetno jeftinije, pogotovo ako su vaše destinacije jako
udaljene. Njihova prednost je i manje dosadno putovanje nego
autocestom, piše portal jutarnji.hr/autoklub.
U nastavku donosimo izračune vremena i cijene pa neke od
najčešćih ruta kojima Hrvati putuju na svoje jadransko odredište.
Izračun cijena je okviran. Uzeli smo aktualne cijene cestarina u
Hrvatskoj, prosječnu potrošnju goriva za autocestu od 7,5 l/100
km i 6 l/100 km za državne i lokalne ceste. Cijenu goriva smo
odredili na 13,25 kuna što je prosjek između cijene benzina i
dizela. Udaljenosti u izračunu su od središta jednog do središta
drugog grada. Napomena, uz korištenje ENC-a cestarine mogu biti
nešto jeftinije, a mi smo uzeli pune cijene za plaćanje gotovinom
ili karticom. Vrijeme potrebno za putovanje izračunali smo
okvirno od najkraćeg za potpuno prohodne ceste do najdužeg uz
najveću gužvu bez dodatnih smetnji poput zastoja zbog sudara…
Zagreb-Pula
Autocesta: 267 km, 3 do 4,5 sati, 418 kuna
Bez autoceste: 288 km, 4,5 do 6 sati, 229 kuna
Na dionici od Zagreba do Pule autocesta je mnogo pametniji način
putovanja, pogotovo otkad je Istarski ipsilon gotovo završen.
Ipak i autocestom se putovanje može dosta odužiti zbog gužvi na
naplati Učka i na semaforu za skretanje u Opatiju. Razlika u
cijeni nije tako velika, a ‘normalne ceste’ nisu baš
najbrže. Ako želite potpuno izbjeći cestarinu morat ćete preko
planine Učke što je lijepa, ali dosta zahtjevna i spora dionica.
Zagreb-Umag
Autocesta (Slovenija): 255 km, 3 do 5 sati, 365
kuna
Autocesta (Hrvatska): 285 km, 3 do 4,5 sati, 453 kune
Bez autocesta: 280 km, 4,5 do 6 sati, 223 kune
Putujete li iz Zagreba na sjeverozapad Istre autocesta je također
pametniji izbor, ali ona preko Slovenije. Naime udaljenost od
Zagreba do Umaga dosta je manja preko Slovenije, a sedmodnevna
vinjeta je osjetno jeftinija od cestarina preko Hrvatske za samo
jedan smjer. Dodatno ćete uštedjeti ako se u roku od sedam dana
vraćate i natrag. Oprez, dok se na putu kroz Hrvatsku čepovi
stvaraju na naplati Učka i na semaforu za skretanje u Opatiju,
kroz Sloveniju možete zapeti na graničnim prijelazima prilikom
ulaska u i izlaska iz Slovenije, te oko Ljubljane i prema Kopru.
Zato je ta dionica rizičnija. Kao i u prethodnom primjeru,
‘obične ceste’ nisu najbrže, ako želite potpuno izbjeći
cestarinu morat ćete preko planine Učke što je lijepa, ali dosta
zahtjevna i spora dionica.
Zagreb- Zadar
Autocesta: 3 do 4,5 sati, 285 km, 404 kn
Bez autoceste: 4 do 5,5 sati, 283 km, 225 kn
Za put od Zagreba do Zadra državna cesta D1 čini se kao jako
dobra alternativa. Ako je na autocesti vrlo velika gužva ‘običnim
cestama’ stići čete gotovo jednako brzo, a ponekad i brže.
D1 kroz Liku je lijepa i prilično brza cesta, a prelazak preko
Velebita oduzima dah. Ipak, sve više turista koristi taj
alternativni pravac pa se i ovakvo putovanje može odužiti.
Potencijalni ‘čepovi’ za autocestu su naplata Lučko u
Zagrebu u oba smjera, dionica od Zagreba do Bosiljeva te penjanje
prema tunelu Sveti Rok iz smjera Zadra. Na državnoj cesti D1 je
gužva od Zagreba do Karlovca, pa je dobra alternativa smjer preko
Pisarovine. Sporo se vozi i preko Velebita zbog sporih vozila i
malo dobrih mogućnosti za pretjecanje. Ušteda novca je, ne
koristite li autoceste, poprilična.
Zagreb- Split
Autocesta: 3,5 do 5,5 sati, 392 km, 571 kn
Bez autocesta: 5 do 7 sati, 356 km, 283 kn
Za ovu dionicu važi skoro sve što smo napisali i za Zadar s time
da cesta D1 ovdje još bolje rješenje. Autocestom je kilometarski
osjetno duži, što donosi dodatnu uštedu. Također u ovom slučaju
je D1 još brži nego prema Zadru jer se s ove ceste ne odvajate
kod Gračaca i ne prelazite sporu dionicu preko Velebita. Kao i
prema Zadru, potencijalni ‘čepovi’ za autocestu su naplata
Lučko u Zagrebu u oba smjera, dionica od Zagreba do Bosiljeva te
penjanje prema tunelu Sveti Rok iz smjera Zadra. Na državnoj
cesti D1 je gužva od Zagreba do Karlovca, pa je dobra alternativa
smjer preko Pisarovine. Putovanje autocestom je dvostruko skuplje
nego državnim cestama.
Zagreb- Dubrovnik
Autocesta: 6 do 8 sati, 600 km, 927 kn
Bez autoceste (BiH): 8,5 do 10,5 sati, 543 km, 431 kn
Bez autoceste (Hrvatska), 9,5 do 11,5 sati, 585 km, 465
kn
Iako je putovanje autocestom više nego dvostruko skuplje od
alternativa bez autoceste, naša topla preporuka je da iz Zagreba
do Dubrovnika putujete autocestom. Naime, put državnim i lokalnim
cestama može trajati vrlo dugo i biti jako iscrpljujuće.
Najjeftinija je varijanta preko BiH, ali za mnoge je tako nešto
previše komplicirano, a može doći i do čepova na graničnim
prijelazima. Put državnim i lokalnim cestama kroz Hrvatsku je
možda jednostavniji ali i naporniji zbog velikih gužva na
Jadranskoj magistrali od Splita prema Dubrovniku. Bilo koju
verziju kroz Hrvatsku da odaberete, morati čete računati na
potencijalni zastoj na graničnim prelazima u Neumu. Od kraja
srpnja putovanje prema Dubrovniku hrvatskim rutama postat će malo
brže zbog otvaranja Pelješkog mosta. Neće poskupiti jer se
mostarina neće naplaćivati. Potencijalni ‘čepovi’ za
autocestu su još naplata Lučko u Zagrebu u oba smjera, dionica od
Zagreba do Bosiljeva te penjanje prema tunelu Sveti Rok iz smjera
Zadra.
