Knjigu je predstavio Tomo Blažeka, tajnik Matice Hrvatske ogranak Čakovec
U nedjelju, 12. lipnja je u sklopu Antunovskog proštenja na
čakovečkom Jugu u Župi svetog Antuna Padovanskog održana
promocija knjige “ZERCALO DUŠE”. Knjigu je predstavio
Tomo Blažeka, tajnik Matice Hrvatske ogranak
Čakovec.
Autor knjige je fra. Abraham Zelenić 1650. Knjigu je priredio
Tomo Blažeka.
– Poštovani prijatelji knjige, pred nama je jedna vrijedna i
raritetna knjiga fratra Abrahama Zelenića iz 1650.godine Zercalo
duše, koja do sada nije bila tiskana. Rukopisna knjižica čuva se
u knjižnici ,,Metropolitana” u Zagrebu pod signaturom MP285, a
veličine je 15×10 cm. Rukopis ima kožni uvez. Na nutrašnjoj
strani stoji: S. Maria Teresia Francisca de pasione Christi
o.s.m.c. Do 59. lista, str. A raspoređeni su njegovi prozni
tekstovi, a od 59. lista , str.b, do 70 str.b, nalaze se stihovi
pod naslovom Nove pesme od imena Jezušovoga.
Zelenićev rukopis nema izdvojenog naslova. Rukopis počinje s
posvetom Blaženoj Djevici Mariji, a glasi: Najviše gospe Neba i
zemle Kralice, vseh devic device grešnikov zagovornice, Svete
Bogorodice, Device Device Marije, poklon i služba od vsega
stvorenja budi na veke Amen., a završava s ,, Konec Zercala duše
fratra Abrahama. Anno 1650.” pa se može zaključiti da je
,,Zercalo duše” pravi naslov. Knjigu je podijelio u tri dijela.
Prvi je nazvao ,,Od sveta nestalnosti”, drugi ,,Od redovne
kreposti”, a treći ,, Od posledneh duhovneh človeka”. Proznom
dijelu dodaje pjesme pod naslovom ,, Pesmi nove od imena
Jezuševoga”. U knjizi nalazimo i šest koloriranih slika, grafika
koje su smještene ili na početku pojedinih dijelova knjige, ili
na početku pojedinih poglavlja. Ispod jedne grafike nalazimo i
čitljiv potpis autora grafike (R. Sadarev).
Zelenićevo Zercalo duše nije knjiga propovijedi, kao što su
Habdelićeve, Zagrepčeve ili Mulihove knjige. Zercalo duše nije
niti molitvenik, poput Krajačevićevih ili Milovčevih molitvenika,
ili molitvenika Katarine Zrinski, Zelenićeve knjižice su knjiga
moralnih traktata strogog moralista, koji istodobno propisuje
pravila moralnog ponašanja, ali i opominjujući opisuje kaštige –
kazne za one koji neće zapovijedi ćudorednoga ponašanja
izvršavati. Odnosi se to u prvom redu na redovnike, redove za
koje su predviđeni stroži kriteriji, a i za svetske laike.
Njegova knjiga nije bila namijenjena puku, nego je više pripadala
bogoslovnoj kontemplativnoj literaturi namijenjenoj redovnicima.
To nimalo ne čudi jer je on bio hrvatski propovjednik, definitor,
lektor teologije i filozofije u Zagrebu i Varaždinu i voditelj
pojasara (trećored kod fratara) u Križevcima, profesor i
svećenik.
Autor ,,Zercala duše” frater Abraham Zelenić u čakovečki
franjevački samostan došao je u prvoj skupini redovnika. Na
Kapitulu 12.12.1659. određen je za odlazak u Čakovec gdje postaje
i predstojnik (gvardijan) 1661.godine. Prema 1.knjizi Matrikule
Provincije sv.Ladislava o Abrahamu Zeleniću nalaze se ovi podaci:
Zapisan je kao Abrahamus Zelenics, Sclavonita, studiosus. Pravo
mu je ime, što znači krsno, Stephan, dakle Stjepan. Podaci o
godini rođenja, kao i mjestu rođenja nisu napisani. Za godinu
1645, upisano je ,, circiter pro clerico” što znači da je bio
klerik, dok je za godinu 1646. upisano da je ,, professus”, što
znači da je svečano zavjetovani brat, a već u sljedećoj rubrici
za njega je naznačeno da je ,,sacerdos”, svećenik.
Godine 1654. lektor je filozofije u Zagrebu, 1655. u Varaždinu,
godine 1657.gvardijan je u Ormožu, 1658. u Križevcima, 1660. i
1661. je u Čakovcu, 1662. definitor u Varaždinu, 1663. u Zagrebu,
1664. gvardijan u Remetincu.
U drugoj knjizi Matrikule Ladislavske provincije nalazimo podatak
da je 1663. definitor u Zagrebu, a iduće godine gvardijan u
Remetincu, zatim gvardijan u Križevcima. Za godinu 1665.
zabilježeno je da je gvardijan u Ormožu – koji je tada
pripadao Ladislavskoj provinciji – 1666.predizijal u Koprivnici,
a od godine 1667. nalazimo ga u Varaždinu, gdje je zabilježen kao
definitor. U Varaždinu je 3.svibnja 1671. i umro.
* U knjizi svojih razmišljanja (str.32) veli: Kot ne moreš vu
Češke Ternave denes i vu Koprivnice pri rodbini biti”
upućuje nas da potječe iz naših Podravskih krajeva.
Na kraju želim napomenuti da je knjiga Abrahama Zenića vrlo
vrijedna jer spada u red najstarijih knjiga u rukopisu pisanih na
kajkavskom jeziku. Moj napor i trud u pripremi ove knjige
usmjeren je u to da ova vrijedna srednjovjekovna baština hrvatske
kajkavske književnosti iz 1650.godine bude dostupna za daljnje
proučavanje.
Želim napomenuti i to da je kazalo tako pripremljeno da i po
poglavljima i stranicama možete pratiti rukopis i transkript.
Na kraju moja zahvala i svima koji su pomogli i sudjelovali u
pripremi ove knjige:
– nakladniku, Ogranku Matice hrvatske u Čakovcu i uredniku
Biblioteke Murodravane Ivanu Pranjiću
– sunakladniku Međimurskoj županiji i županu Matiji Posavcu
– mojim pomoćnicima: Nevenki Šardi i Aniti Novak za pomoć u
transkripciji, unosu teksta i lekturu
– Dizajn studiu Praxis Vision Čakovec za grafičko oblikovanje i
prijelom, Tiskari Zelina za prelijep tisak
– prisjetimo se i na prof. Bartolića koji je već 2008. godine
uočio da je rukopis sadržajno i jezično vrijedan znanstvene i
književne pozornosti pa je započeo s istraživanjima, koja su na
žalost zbog njegove smrti početkom 2009.prekinuta. Ostao je samo
separat ,, Zercalo duše” fratra Abrahama Zelenića – nepoznata
hrvatska kajkavska knjiga prvoga predstojnika čakovečkih
franciškona koji smo u knjizi u cijelosti objavili.
– Hvala svima, a posebno vama, dragi posjetitelji, koji ste
svojom nazočnosti i pažnjom obogatili ovo naše događanje.