Iako su kriminalističke serije i filmovi stvorili mračnu i pomalo jezivu sliku o patolozima, u stvarnosti su ovi medicinski stručnjaci daleko od ovakve interpretacije. O tome svjedoči mlada patologinja Irena Igrec, dr. med., gošća naše ovotjedne 'Priče iz bolnice'
U Županijskoj bolnici Čakovec 15-tak godina nije bilo zaposlenog patologa, djelatnost su obavljali vanjski suradnici. No, lani u ožujku, nakon dovršene specijalizacije, na Odjel patologije i citologije stigla je 35-godišnja Čakovčanka Irena Igrec, dr. med., i dalje jedina patologinja u našoj Bolnici.
– Istina, za specijalizaciju iz patologije nije baš neka
prevelika navala, ali, iako će to možda čudno zvučati, moj je
posao uistinu lijep, smije se naša sugovornica kojoj je medicina,
a potom i patologija, bila prvi životni odabir.
Svjesna je, nastavlja s osmijehom, da su kriminalističke serije i
filmovi stvorili sliku o patolozima kao o osebujnim mračnjacima
pognutima nad mrtvim tijelima, no svakodnevica stvarnih patologa
daleko je od ovakve, prilično jezive, televizijske
interpretacije.
– Da, radimo tzv. kliničke obdukcije, a s obzirom na to da nema dovoljno sudskih medicinara koji se inače bave forenzičnom, odnosno sudskom patologijom, ponekad i mi patolozi obavimo i tu tzv. sudsku obdukciju koja obuhvaća slučajeve nasilnih smrti. No, to je doista tek manji segment našeg posla, na godinu odradimo možda 30-tak obdukcija.
Mi smo ipak prvenstveno orijentirani na postavljanje dijagnoza živim ljudima, dakle dijagnostička smo disciplina, bavimo se analizom izgleda odnosno građe bolesnog tkiva ili organa ljudskog tijela i postavljamo dijagnoze o kojima onda nerijetko ovisi i daljnji tijek liječenja nekih pacijenata, prvenstveno onkoloških, pojašnjava dr. Igrec, koja (i) svojom simpatičnošću, srdačnošću i otvorenošću prkosi nametnutoj filmskoj slici patologa.
ZAGONETKE LJUDSKOG TIJELA
Ipak, ne bi bilo pogrešno ustvrditi da kao patologinja doista obavlja detektivski posao. Pri rješavanju biopsija katkad se treba poslužiti i dodatnim analizama koristeći imunohistokemijske metode, a po potrebi i molekularnu dijagnostiku pri čemu se određuju dodatna svojstva tumora, rješavajući tako brojne zagonetke koje krije ljudsko tijelo.
– To je izuzetno ozbiljan i odgovoran posao koji ljudima praktički određuje sudbinu, jer liječenje ne može početi bez naše dijagnoze. Ljudi često misle da su liječnici kliničari ti koji postavljaju dijagnoze, međutim, oni samo očitaju naše nalaze, dok je patolog zapravo taj koji je dijagnozu postavio. Možda je to malo teže pojmiti jer mi zapravo naše pacijente uopće ne vidimo – ja nemam ambulantu niti red ispred svojih vrata, ali imam uputnice, mape, stakalca koja treba pogledati – svako prođe kroz moje ruke, od početka do kraja, pacijent po pacijent. Itekako smo svjesni da iza svake uputnice koja nam se nađe na stolu stoji čovjek s imenom i prezimenom, čovjek s obitelji, čovjek koji mora dobiti svoju dijagnozu i da će upravo o njoj ovisiti daljnja terapija koja će mu biti propisana, pojašnjava dr. Igrec.
DALEKO OD RUTINE
Njihov se posao, dodaje, možda naizgled može činiti rutinskim,
jer svaki dan izgleda isto – ujutro se preuzima materijal koji
dolazi iz operacijskih sala i priprema za daljnju obradu te
naposljetku i za mikroskopsku analizu. No, baš kao što su svi
ljudi različiti, naglašava patologinja Igrec, nijedna biopsija
nije ista i u svakoj benignoj i malignoj priči postoje različite
varijacije.
Osim toga, dodaje, ljudska je patologija toliko raznolika i
postoji toliko različitih vrsta tumora, da ih se mnoge ne stigne
vidjeti tijekom specijalizacije, a neki su toliko rijetki da ih
čak i iskusniji patolozi dožive možda jednom-dva puta u karijeri,
neke možda i nikad.
DOKTORICA JOŠ U VRTIĆU
Upravo je ta raznolikost i istraživačka komponenta patologije bila ono što je dr. Igrec zaintrigiralo za ovu medicinsku specijalnost.
Još se u vrtiću, prisjeća se uz smijeh, s prijateljicama najradije igrala doktora. U Gimnaziji Josipa Slavenskog Čakovec biologija joj je bila najdraži predmet i jedino što je htjela studirati bila je medicina. Upisala je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a na drugoj ju je godini studija zaintrigirao predmet Histologija i embriologija.
– Tu smo učili o urednoj mikroskopskoj građi tkiva i organa u tijelu, a kad smo onda tu urednu strukturu na kolegiju iz Patologije na trećoj godini uklopili u patološko, vidjeli kako izgleda narušena struktura organa kod kojekakvih benignih i malignih stanja… u tome sam se odmah vidjela i shvatila da bih baš to mogla raditi cijeli život, pojašnjava dr. Igrec.
Staž je nakon diplome odradila u Županijskoj bolnici Čakovec, i već se tad upoznala s ekipom na Odjelu s kojom danas radi.
– Odmah su me prigrlili, sretni što će napokon dobiti odjelnog liječnika i danas uistinu lijepo surađujemo, što je izuzetno važno jer je kod nas sve rezultat timskog rada, a ne samo pojedinca, pojašnjava.
Osim sa svojim odjelnim kolegama – laborantima te pomoćnikom obducenta, odlično surađuje, dodaje, i s kolegama kliničarima (radiolozima, kirurzima, onkolozima, internistima…) s kojima se nekoliko puta na mjesec okupe na konziliju i rasprave stadije i tijek liječenja pojedinih pacijenata te zajedno prođu kroz eventualne dileme.
BEZ DVOJBE – ČAKOVEC
Stoga i nakon specijalizacije u Kliničkoj bolnici Merkur dr.
Igrec nije puno dvojila oko povratka u Čakovec. Tu je odluku,
kaže, donijela već tijekom studija, jer je život u Zagrebu i nije
previše privlačio. Sam Odjel je, naglašava, danas puno bolje
opremljen, jer su i prethodna i sadašnja uprava pokazale
razumijevanje za potrebom nabavke novih aparata za laboratorij,
čime je kvaliteta rada podignuta na još višu razinu.
Dodatni iskorak bit će i novo liječničko pojačanje za nešto više
od godine dana, kad specijalizaciju iz patologije završi
Maša Pošpaić iz okolice Varaždina, Irenina
kolegica sa studija.
A onda, kad dvije mlade liječnice ‘zavladaju’ patologijom, sve će filmske predodžbe o patolozima s početka priče jednom zauvijek pasti u vodu.