Stjepan Korunek iz Domašinca 75-godišnji je umirovljeni stolar koji rijetko miruje. Radni je vijek proveo u Njemačkoj. Radio je s drvom, koje mu je i danas preokupacija. Sada ipak za gušt.
– Lijepo mi je to dok nešto radim, dok napravim nešto od drveta, govori.
Nitko u obitelji nije se time bavio, kaže, pa dodaje:
– Mama mi je bila domaćica, a tata trgovac. Jedino je moj kum bio tišljar, odnosno cimerman i njega sam gledao kako radi i učio, pojašnjava.
Vrijedan je Stjepan, unatoč boljkama koje godine nose. Obiteljsko dvorište već dugo krasi pravi, minijaturni mlin kojeg je sam napravio, te ga je ukrasio još kućicama i patuljcima. Malo dalje, još je njegovih kreacija, figura raznih ptica i još patuljaka. Neobične dvorišne ukrase, kaže, mnogi stanu i pogledaju.
– To mi je lijepo. Vidio sam to još dok sam radio u Njemačkoj. Takve sam stvari među ostalim tamo i radio. Sada to radim za sebe. Nabavim figurice, a onda osmislim nekakav okoliš za njih, kaže.
Na pitanje traže li ga i drugi da im napravi tako nešto odgovara potvrdno. Ipak, najviše radi za sebe i to kad stigne. Osim što popravlja sve što treba kod kuće, nedavno je sam napravio tri košnice za pčele. To je, kaže, dom pčelice Medice.
– Tek sam se počeo baviti s pčelarstvom. Dosad nismo vrcali med,
jer još učim. Od drugih, a i čitam knjige, govori Stjepan koji je
pravi dokaz da nikada nije kasno za nove početke.
– Imamo toliko jaja da dijelimo jer ne možemo to sve potrošiti, objašnjava Ljuba.
Dok se ona brine za koke i unutrašnjost kuće, Stjepan je zadužen za sve oko nje, pa i osebujne ukrase koje ne možete ne primijetiti.
* tekst je preuzet iz lista Međimurje, broj 3448