Vožnja pod utjecajem alkohola i ozbiljnija prekoračenja brzine kretanja obično se sankcioniraju novčanom kaznom te oduzimanjem vozačke dozvole. No to ne znači da prekršitelj koji ostane bez vozačke doista mora i apstinirati od upravljanja motornim vozilom. Naime, aktualni Zakon (još uvijek) dopušta mogućnost da svemu tome 'doskočite'. I to sasvim legalno
Cijeli je niz slova u našim vozačkim dozvolama. Prosječan vozač
uglavnom ima položenu B-kategoriju, a uz nju je automatizmom
dobio još neke koje će u vozačkom stažu rijetko koristiti. Osim
eventualno u nekim iznimnim situacijama u koje se vozač doveo
neprimjerenim ponašanjem u prometu, pa mu kategorija koju najviše
koristi, pretpostavimo B, bude oduzeta nekoliko mjeseci. No ako,
primjerice, imate položen vozački ispit za motocikl, odnosno
A-kategoriju, onda za vas u toj situaciji nema nekog problema.
Naime, koliko god bili loši u prometu, oduzima se samo ona
kategorija u vozačkoj dozvoli kojom je prekršaj počinjen. U
praksi, to zvuči otprilike ovako – mjesecima svojim motociklom
činite niz prekršaja koji se uredno evidentiraju i procesuiraju.
Potom vam oduzmu vozačku, odnosno konkretno kategoriju A, a za
vas vožnja – ne prestaje. Vi možete bez ikakvih sankcija sjesti u
automobil te nastaviti s vožnjom. Doduše, kategorija A je na
‘hlađenju’, ali nitko vam ne brani da s B-kategorijom dalje
vozite automobil. Možda ovaj cijeli apsurd i ne bi bio sporan da
upravo takve, nazovimo ih rupe u zakonu, najčešće ne koriste
recidivisti i oni čije je ponašanje u prometu daleko od
pristojnog. Većina nas ‘običnih’ vozača iz oduzete vozačke
dozvole izvuče pouku, a pritom u državni proračun uplati i
poprilično visoku svotu novca, ovisno o težini prekršaja. No,
recidivisti, čine upravo suprotno. Oni nastavljaju svoj divlji
pohod na prometnice, samo ovoga puta drugim prijevoznim
sredstvom. I upravo bi to trebalo mijenjati.
Iako je prošle godine na snagu stupio novi ‘Zakon o sigurnosti
prometa na cestama’, poprilično stroži od prethodnika, oduzimanje
kategorije kao zaštitne mjere i dalje je ostala praksa. Ne može
se reći da novi Zakon nije urodio plodom – od 1. kolovoza do
kraja prosinca 2019. doneseno je ukupno 139 rješenja o ukidanju i
oduzimanju vozačke dozvole. Vozačka dozvola se oduzima, odnosno
ukida rješenjem ako je vozač prikupio 12 negativnih prekršajnih
bodova, a mladim vozačima ako su prikupili devet negativnih
prekršajnih bodova. Vozač može ponovno polagati vozački ispit, i
to istekom roka od dvije godine od dana rješenja kojim mu se
ukida vozačka dozvola. Ako pak odluči sjesti za upravljač tijekom
vremena dok mu je dozvola oduzeta, kazne su drakonske – novčane
od 10 do 20 tisuća kuna, a tu je i zatvor od 60 dana.
Vozački grijesi najčešće su vezani za vožnju pod utjecajem
alkohola, nedopuštene brzine i neposjedovanje vozačke dozvole.
Posljednje spomenuti su vozilom upravljali dok im je bila na
snazi zabrana upravljanja, istekao rok važenja vozačke dozvole
ili su vozilom upravljali bez položenog vozačkog ispita. Od
siječnja do srpnja prošle godine doneseno je ukupno 106 rješenja
o ukidanju vozačke dozvole. Vozačke dozvole se ukidaju pod
jednakom uvjetima svim vozačima. Propisane su strože odredbe za
profesionalne vozače (C1, C1E, C, CE, D1, D1E, D, DE i H),
instruktore vožnje, kao i vozače vozila B-kategorije kada
upravljaju vozilom u profesionalne svrhe (taksisti, vozači hitne
pomoći, vozači u tvrtkama i tijelima državne vlasti…).
Zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom može odrediti
tijelo državne uprave kao ovlašteni tužitelj i sud. Prekršajnim
zakonom, točnije njegovim člankom 58. stavkom 1. propisano je da
zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom od jednog
mjeseca do dvije godine sud može izreći počinitelju prekršaja
protiv sigurnosti prometa kada postoji opasnost da će
upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Zabrana
se izriče u odnosu na sve vrste ili kategorije ili na samo
određene vrste ili kategorije motornih vozila.
Upitali smo Ministarstvo pravosuđa što misli o ovoj cijeloj
situaciji i dobili odgovor: ‘Obavještavamo vas kako je navedeno
regulirano Zakonom o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnikom
o vozačkim dozvolama koji su u nadležnosti Ministarstva
unutarnjih poslova’. Precizno i korektno, nema što.
Sud može, ali u rijetkim slučajevima, iako se prekršaj dogodio,
ne oduzeti vozačku dozvolu. Rijetko, ali sudska praksa poznaje i
te slučajeve. Uglavnom je pritom riječ o vozačima koji nisu
evidentirani kao počinitelji prekršaja. Osim toga, sud gleda i
širu sliku cijelog slučaja – je li vozač jedini hranitelj
obitelji, hoće li mu oduzimanje dozvole značiti gubitak posla i
slično. S druge pak strane za one bahate, sud je neumoljiv, a
tako i treba biti. Nije pravilo, ali uglavnom se radi o
višestrukim prijestupnicima za upravljačem automobila. Nerijetko
se njihova vožnja može okarakterizirati kao obijesna, a mrtvih je
na našim prometnicama ionako previše – prošle godine život je na
hrvatskim cestama izgubilo čak 297 osoba, piše portal ams.hr.
Alkohol je jedan od glavnih uzroka prometnih nezgoda na hrvatskim
cestama. Visoke kazne koje je nametnuo novi ZOSPC su sve trebale
natjerati da dobro promisle hoće li pijani za upravljač, no
vidimo da MUP-ove vikend akcije – unatoč pompoznoj najavi putem
medija – još uvijek bilježe velik broj pijanih vozača za
upravljačem.
Kakva je situacija u EU? Ako vas u Njemačkoj, primjerice, uhvate
s većom količinom alkohola u krvi za volanom ili pod utjecajem
droga, slijedi vam privremeno oduzimanje vozačke dozvole, a zatim
i tzv. Idiotentest, službeno MPU. Riječ je o psihofizičkoj
kontroli sposobnosti vozača i samo ako pokažete dobar rezultat,
što ih većina na prvom testiranju ne uspije, vratit će vam
vozačku dozvolu. To zadovoljstvo stoji 750 eura. U Švedskoj pak
za vožnju pod utjecajem alkohola možete ostati bez vozačke u
trajanju do tri godine, a dopuštena količina alkohola u krvi je
znatno niža nego u većini drugih zemalja (do 0,2 promila). Ova
ograničenja vrijede za sve tipove motornih vozila. Brzina je
također jedan od najčešćih uzročnika prometnih nesreća u
Hrvatskoj.
Stvarnost pokazuje da kazne očito nisu dovoljne. Možda da
‘kopiramo’ zakon Švicarske? Naime, u zemlji čokolade brza
vožnja tretira se kao kazneno djelo. Ako vas ondje, primjerice,
uhvate da jurite njihovim cestama, uz visoku kaznu, oduzimanje
vozačke ali i automobila, slijedi i zatvorska kazna. I to u
trajanju od jedne do četiri godine, ovisno koliko ste bili brzi.
Riječ struke
Ako se napravi prekršaj koji ozbiljno ugrožava sigurnost prometa,
a oni za koje je propisana zaštitna mjera zabrane upravljanja
motornim vozilom su svi takvi, trebalo bi se uskratiti pravo
upravljanja svim kategorijama. Jer ako je netko namjerno prošao
kroz crveno automobilom, sutra će to ponoviti i na motociklu.
Dakle, u pravilu bi trebalo oduzimati sve kategorije, ističe naš
prometni stručnjak sa zagrebačkog Prometnog fakulteta
Marko Šoštarić. Dodaje da se sudovima može
ostaviti mogućnost oduzimanja samo jedne kategorije ako je nekome
pojedina kategorija nužna za obavljanje osnovnog posla kojim
zarađuje za egzistenciju.
Ovo je važno da se kaznom ne bi stvorila veća društvena šteta od
pozitivnih učinaka koje ima kazna. Primjerice, ako se nekome
zabrani upravljanje vozilima svih kategorija na tri mjeseca zbog
prekršaja počinjenog automobilom, a on prehranjuje obitelj vozeći
kamion i zbog te bi mjere ostao bez posla i time bi bila ugrožena
egzistencija cijele obitelji, tada se može izreći zabrana
upravljanja samo osobnim vozilom.
Ali, mogućnost te odluke treba ostaviti sudovima za svaki
pojedinačni slučaj. Šoštarić nastavlja kako su prosječni vozači
zbog posla ovisni o automobilima, pa je oduzimanje vozačke veći
strah, no primjerice plaćanje novčane kazne, upravo stoga kako bi
nesmetano mogli upravljati svojim automobilom. No kod drugih
vozača, ovo razmišljanje pada u vodu. Ta mjera nema nikakav
učinak na obijesne vozače ili recidiviste. Ako je netko toliko
nesavjestan da će gradom voziti više od 100 km/h, zasigurno će
voziti i bez vozačke dozvole. Za takve prekršitelje treba
koristiti ozbiljnije mjere. Šoštarić predlaže oduzimanje vozila,
izrazito visoke novčane kazne proporcionalne primanjima ili
vrijednosti imovine, kao i kazne zatvora.
Isto tako, Šoštarić napominje da se kaznama ne mogu riješiti baš
svi problemi u prometu: ‘Kazne su samo jedna od pet mjera za
povećanje sigurnosti u prometu. U Europi se te mjere nazivaju 5E
mjere: Engineering (inženjerstvo), Education (edukacija),
Enforcement (kažnjavanje) i Evaluation (ocjenjivanje). Za
povećanje sigurnosti svakako je najvažnija edukacija. To je mjera
koja ne daje rezultate odmah, no dugoročno je vrlo učinkovita.
Edukaciju o prometnoj kulturi i sigurnosti treba provoditi od
najranije dobi – od vrtića, zatim osnovne i srednje škole, pa sve
do škola sigurne vožnje za iskusne vozače. Ako djeci već u prvom
razredu osnovne škole počnemo usađivati u svijest prometnu
kulturu, za 12 godina ćemo na cesti imati savjesnije i bolje
vozače. Naravno, osim u školi prometnu kulturu, kao i ostale
elemente opće kulture, djeci treba prenositi i kod kuće’,
završava Šoštarić.
