U nastavku pročitajte i pismo “gladnih” studenata. Prenosimo u potpunosti priopćenje Nezavisnog županijskog vijećnika, Dr.sc. Predraga Kočile: “Vidljivo da su na županijskoj razini poljoprivreda i turizam – kao grane koje su u svim razvojnim strateškim dokumentima Međimurske županije, uz malo i srednje poduzetništvo – apostrofirane kao temelj svakog budućeg razvoja županije – od strane te iste županije gotovo potpuno zaboravljene.
Planirana realizacija je do sad ispod sramotnih 5%, a nalazimo se u sredini 10. mjeseca. Poljoprivredni poticaji su potpuno podbacili, a za 2011. ih zahvaljujući ovoj vlasti kojoj očito nije prioritet poljoprivreda i poljoprivrednici neće ni biti. Za sada (a vjerojatno zauvijek) je zaustavljen i jedini razvojni turistički projekt kojeg je županija imala.
Radi se o bespovratnim “Turističkim potporama” za koje je početkom godine župan raspisao natječaj, a za te je projekte bilo predviđeno pola milijuna kuna. Vrlo pohvalno, mislio sam tada, jer poticanje razvoja na ovaj način je upravo temelj proširivanja turističke ponude i stvaranja novih turističkih proizvoda.
Međutim, do danas ništa od toga nije realizirano. Prošlo je gotovo 8 mjeseci, i koliko čujem, sastajale su se nekakve komisije, pa je i iznos od pola milijuna značajno smanjen, no evo skoro će 11. mjesec, a odluka o dodjeli sredstava još nije donešena. To znam, jer su me kontaktirali ljudi koji su kandidirali svoje projekte na natječaj i pitaju što se događa. Kandidati do danas nemaju informaciju o tome da li je njihov projekt izabran za sufinanciranje ili ne.
Jednostavno ljudi ne znaju kako isplanirati svoja daljnja ulaganja, a bitno je naglasiti da to u velikoj mjeri više niti nisu isti projekti koji su bili prijavljeni – jer ljudi su u međuvremenu radili svojim sredstvima i možda više niti ne mogu pravdati troškove koje su prijavili na natječaj, a koje bi im županija eventualno (kako su se nadali), mogla pokriti.
Ono što je najgore, niti u županiji im ne znaju ili ne mogu ništa više reći, jer župan natječaj formalno nije poništio, ali nažalost nije niti donesena bilo kakva druga odluka o dodjeli sredstava. Kao da se čekaju nekakva bolja vremena, da novac “padne s neba”, pa da ga onda lako raspodijele. Bojim se, da danas novac ne pada s neba, a ovakvo odugovlačenje i natezanje ljudi za nos nikome ne služi na čast. Ovo je još jedna od nizu lažnih obećanja aktualne županijske vlasti o čemu građani naše županije moraju biti upoznati.
Financiranje Turistička zajednica Međimurske županije (koja još uvijek nema direktora jer se izgleda i ovdje čeka politički podobna osoba) je isto tako podbacilo. Pitam se kako će ta Zajednica kojoj je župan na čelu ostvariti planirani program kada nemaju niti za reprint i promo materijala.
Sjedište Turističke zajednice preseljeno je na lokaciju u području bivše vojarne što je potpuno apsurdno jer je udaljeno od centra grada gdje je u svakom gradu, pa čak i u Pekingu sa 16.000.000 stanovnika smještena centralna turistička agencija. Umjesto da su ulupali novac za ” Matijine kućice” mogli su urediti prostor u centru grada, odnosno ovaj prostor u Starom gradu, srcu grada, i svima bi nam služilo to na čast.
Mislim da je dosta i da je došao kraj vremenima da se pišu pisma ministrima u Zagrebu, na koja nema odgovora, već da se povuku konkretni potezi ljudi u izvršnoj vlasti zajedno sa saborskim zastupnicima.
Tako imamo situaciju da na lovištu Orešec ne samo da nam međimursku divljač love lovci iz Koprivničko-križevačke županije, nego su već gotovo sve polovili. Za vrijeme dok mi Sve se pišemo pisma i špotamo ministra i čekamo njegovo povratno pismo, međimurci su zahvaljujući ovoj vlasti izgubili dio međimurskog teritorija od oko 85 hektara.
Sada pak zamjenik župana piše pismo ministru znanosti u vezi problema prehrane studenata (možda ga je već tajnica stavila na dno ladice) i opet se čeka odgovor, a za to vrijeme studenti jedva krpaju kraj s krajem trošeći svoj i novac svojih roditelja na skupu hranu. Sramota je za županiju koja je poljoprivredna i turistička, a u kojoj župan promovira obrazovanje kao jedan od temelja razvitka Međimurja, da su studenti ostali bez studentske prehrane.
Tim povodom obratili su mi se i “gladni” studenti sa zamolbom da njihov jad i bijes zbog nemogućnosti da se hrane po povoljnijim studentskim uvjetima prenesem županu i Županijskoj skupštini, te da zatražim žurno rješavanje ovog problema.
Vrijeme je da se nađu ljudi koji će u Zagrebu dostojno prezentirati, boriti se za Međimurje, a ne se samo boriti se za svoje položaje i čekati da prođu četiri godine mandata i zaboraviti tko su, odakle su i tko ih je izabrao, pa se vjerujem tada neće ponavljati Orešec i studentska prehrana.”
Nezavisni županijski vijećnik
Dr.sc.Predrag Kočila
Pismo koje je poslala grupa “gladni” studenti:
Poštovani dr.sc. Kočila Predrag,
pišemo Vam u vezi problema koji je nastao sa studentskom prehranom tijekom ove godine.
Kao što ste vjerojatno upoznati mi studenti koji studiramo u Čakovcu ostali smo bez studentske prehrane, odnosno mi smo “gladni” , a sad već i “siromašni” jer si za preživljavanje moramo sami kupovati hranu.
Žalosna je činjenica da se Međimurska županija dozvolila dovesti u situaciju da nema organiziranu aktivnu studentsku prehranu i da su studenti u županiji koja je poznata po dobrim i vrijednim ljudima, gladni. Promiče se “Zemlja znanja”, a i sam župan neprestano napominje važnost školovanja, dok u prilikama poput ove vidimo da se studente u potpunosti zapostavlja, odnosno da se ne vodi briga o njima.
Stoga Vas, dr.sc. Kočila, kao Nezavisnog vijećnika u Skupštini međimurske županije molimo da poručite županu i njegovom zamjeniku neka prestanu igrati političke igre, natezanja i prepirke, te neka konačno stave studente u prvi plan.
Ako misle da će na izborima dobiti glasove nas “gladnih” studenata, a da se ne pobrinu za nas i ne omoguće nam dostojno studiranje, tada su se grdno prevarili.
Tražimo da se ova problem riješi što brže i kvalitetnije jer je akademska godina već počela, a mi smo još uvijek “gladni”!
Pismo sličnog sadržaja proslijedit ćemo i medijima, samo bez naših potpisa jer se bojimo “osvete”.
S poštovanjem,
grupa “gladni studenti”
