PERO VIDOVIĆ: Uvijek sam se borio da zaposlimo još nekoliko ljudi više i to mi je važnije od rasta po svaku cijenu
Tvrtka Ambijenti iz Čakovca nedavno je proslavila svoju 25.obljetnicu. Njezin osnivač i direktor Pero Vidović jedan je od vizionara u ovoj branši, pa smo iskoristili priliku da u razgovoru s njim doznamo više o počecima njihovog djelovanja, razvoju poduzeća, ali i planovima koje imaju.
Kada su započeli raditi 1994.godine tvrtka je imala samo jednog
zaposlenika i potom postepeno rasla do današnjih 86 djelatnika. U
vrijeme kada su započinjali bili su pioniri ovog posla u
Hrvatskoj, pa smo g.Vidovića zamolili da nam kaže kako se odlučio
upravo za ovu djelatnost.
-Građevinar sam po struci i prije osnivanja vlastite tvrtke sam radio u uglednom projektnom birou. Tamo sam stekao dosta iskustva i mislio sam da je vrijeme za novi početak. Osjećao se neki polet u društvu, bez obzira na okolnosti u to vrijeme, pa sam tražio priliku za pokretanje posla gdje mi na početku neće biti potreban veliki kapital, strojevi ili velike hale. Znači, tražio sam djelatnost u koju se mogu uključiti s puno volje i samopouzdanje, a manje kapitala. Moja početna ideja nekako se naslonila na iskustvo koje sam stekao na omladinskim radnim akcijama, posebice onoj koja je bila vezana uz izgradnju HE Čakovec, a kasnije i kroz posao koji sam radio prije ovog. Čakovec i Međimurje bili su pioniri i predvodnici na poslovima ozelenjavanja, što zbog tradicije našeg kraja, što radi toga jer je ekipa u lokalnom urbanizmu i projektnom birou, koja je nudila cjelovita rješenja na tom planu, bila dobro strukturirana. Iskustvo mi je pokazalo da možete napraviti sjajne objekte, ali ako ne uredite okoliš na istoj razini onda to ne izgleda dobro. Tako da sam se odlučio za ono što je u to vrijeme bilo nešto novo, ali i čvrsto ukorijenjeno u našoj tradiciji. Osim toga, u to doba plaće su bile oko 150 njemačkih maraka i trebalo je osigurati egzistenciju, zbrinuti obitelj, pa sam bio iznimno motiviran uložiti svu energiju u taj projekt.
Što su na Vašem poslovnom putu bile ključne točke?
-Ključno je bilo prepoznati potrebe naših investitora i ostvariti
ih u zadanom roku uz neke sadržaje koji dotada nisu bili previše
zastupljeni. Zato se znalo desiti da prijepodne budem šef
gradilišta na nekim objektima Graničnog prijelaza Goričan koji se
tada gradio, a popodne čistač, kosac, održavatelj zelenih
površina i sve drugo što treba zato da bi se cijeli projekt
obogatio dodatnim sadržajima. Na taj smo način profilirali ideju
da našu ponudu dopunimo poslovima za koje tada nitko nije bio
spreman, osim komunalnih poduzeća lokalnih zajednica. Pokazalo se
da postoje tržišne niše koje treba popuniti netko dovoljno brz,
fleksibilan i kvalitetan te smo zauzeli upravo taj prostor.
Kasnije smo to samo razvijali, izvodeći, između ostaloga, poslove
održavanja zelenila i košnje travnja na hidroenergetskim
objektima hidroelektrana te uređenja vanjskih prostora uz
Calzedonijine tvornice u Hrvatskoj i Srbiji. Brinuli smo o
zelenim površinama od projektiranja do izgradnje i održavanja.
Naši su poslovni partneri bili zahtjevni i točno znali što žele,
a sve to je, u pravilu, trebalo realizirati u što kraćem roku i
nama je to bila odlična škola. Zahvalan sam im što su nam dali
priliku u vrijeme kada smo bili relativno nepoznati, a mi smo je
objeručke prihvatili. To nam je donijelo dobre reference, pa smo
pet godina uređivali dvorište američkog veleposlanstva u Zagrebu,
okoliš Krašove tvornice u Zagrebu, kao i sve granične prijelaze u
državi gdje smo i danas prisutni. Na to se nadovezalo uređivanje
okoliša uz sportske terene, tvorničke krugove brojnih tvrtki,
nekoliko bolnica te prostora o kojima brinu lokalne zajednice.
Godišnje se broj naših klijenata kretao od 100 do 120, u zaista
širokom dijapazonu različitih djelatnosti. Posljednjih godina
pratimo i veliki broj investicija u turističkoj branši i zasada
uspijevamo pokriti sve zahtjeve i izazove koji budu stavljeni
pred nas.
Iako ste bili među prvima u ovoj branši odlučili ste se za postepeni razvoj, koji je doveo do toga da ste danas prihodima premašili 20 milijuna kuna?
-Nagledao sam se u životu mnogih sjajnih firmi, s velikim potencijalom i brzim rastom, koje danas, nažalost, više ne postoje. Zato sam u našem poslovanju izbjegavao velike i nagle skokove, jer iako je danas, primjerice, za naš posao ogromna potražnja, treba voditi računa da će doći vrijeme kad nećete imati koga pitati za posao. Zbog toga mi je nit vodilja stabilnost i to na način da tvrtka bude najbolja moguća u datim okolnostima, ali vodeći računa o tome da se ne raširimo previše i postanemo megalomani zato što bi nas u izmijenjim okolnostima na tržištu to moglo uvesti u probleme. Naravno da i ja, kao vlasnik tvrtke, volim rast, ali zagovaram, prije svega, stabilnost, pouzdanost i kvalitetu. Sve to teško možete jamčiti ako se prebrzo širite, posebno danas kada je raspoloživo sve manje kvalitetne i dobre radne snage.
Koliko se Ambijenti danas razlikuju od tvrtke kakva je bila kada ste započeli?
Okušavali smo se na raznim područjima, ne bez pogrešaka i promašaja, ali ništa nas od toga nije dotuklo. Jednako tako povremeno smo uzimali poslove za koje smo unaprijed znali da će biti aktualni samo određeno vrijeme. U doba znatno veće nezaposlenosti, kada se do posla dolazilo mnogo teže nego danas, išao sam za tim da prihvatim i neke kratkoročne poslove ako to može pridonijeti tome da osiguram plaće za još nekoliko ljudi. Smatrao sam takvu odluku dobrom i držim da sam time, na neki način, ispunio i svoju društvenu zadaću. Naravno da su u tom procesu najbolji uvijek ostajali, razvijajući se i kao osobe i kao profesionalci, dok su neki silom prilika ili vlastitom odlukom odlazili iz tvrtke. Mi smo, u odnosu na ciljeve zacrtane na početku, puno preveliki, međutim to je posljedica moje ljudske i poslovne filozofije o kojoj sam govorio. U tom procesu posložili smo strukturu firme, jednu čvrstu jezgru, usklađenu s potrebama naših klijenata i spremnu nastaviti djelovanje poduzeća i kada ja odem u mirovinu.
Takav stav potvrđuje i činjenica da je i danas tvrtka smještena u barakam nekadašnjeg GK Međimurja?
Ponosan sam na taj stav i razvijam firmu na način da budemo
skromni, ponizni, da se ne bahatimo i ne pričamo velike priče o
tome što ćemo mi jednog dana. Između velikog uspjeha i neuspjeha,
po mojoj računici, ponekad su dovoljna samo 2-3 mjeseca i
nekoliko pogrešnih odluka. Naprosto živimo u vremenu kada stalno
treba biti oprezan, zbog čega i nakon 25 godina i dalje boravimo
u skromnim barakama nekadašnjeg GK Međimurja. Međutim, naš komfor
i uvjeti u kojima radimo primjereni su našem poslu u kojem nema
glamura i blefiranja. Bez obzir na našu tržišnu poziciju mi se i
danas moramo stalno dokazivati, te potvrđivati svoje znanje i
vještine u realizaciji projekata naših naručitelja. Vodimo računa
o tome da naši ljudi imaju sve što im treba, da rade u
primjerenim uvjetima, ali nema nikakvog razbacivanja, jer si to
ni ne možemo dozvoliti. Kroz svoj radni vijek imao sam prilike
susresti se sa situacijama u kojima ljudi izgrade velike palače,
kupe skupe aute, a onda brzo uslijedi poslovni krah. Istovremeno,
ima dosta tvrtki poput naše koje su kontinuirano uspješne u onome
što rade iako djeluju u prostorima poput ovog našeg.
Kako se nositi sa stanjem na tržištu rada na kojem se sve teže dolazi do radnika?
Iskreno, ja ne znam što nam nosi budućnost, jer je sve teže planirati. Zato sve češće nije lako potpisati ugovore koji predviđaju realizaciju zahtjevnih projekata u relativno kratkom roku. Činjenica je da je stanje na tržištu rada sve teže. Nama je dio naših “prvoboraca” otišao u Austriju, Njemačku i druge zemlje gdje rade u industrijama koje nude bolje uvjete rada bez terena. Nije uvijek slučaj da se radi i o boljim plaćama, dapače neki tamo imaju i manja primanja, ali su prevladali osobni i obiteljski razlozi. Žao mi je zbog toga, ali moja je zadaća organizirati posao s ljudima koje imam na raspolaganju. Ponosim se time što danas u našem kolektivu imamo 4 inžinjerke kojima smo dali priliku odmah nakon školovanja i koje su kod nas sazrijele u profesionalnom smislu. Upravo ulaganje u mlade smatram iskorakom koji nam jamči kontinuitet poslovanja, ali ako se i desi da netko od njih nastavi raditi u drugoj sredini siguran sam da će za desetak godina biti nositelji razvoja gdje god bili. Nadam se da će nam se dio ljudi s vremenom vratiti iz drugih sredina, a mi ćemo nastaviti ulagati u mlade, nastojati zadovoljiti njihove interese i osigurati im dobra primanja i radne uvjete.
Za razliku od vremena kada ste osnovali tvrtku ekologija je danas u prvom planu. Kako se to održava na Vaše planove za daljni razvoj tvrtke?
Već sam spomenuo da smo se kroz našu povijest okušali u raznim poslovima. Jedan od razloga bio je taj što smo htjeli vidjeti koji od njih imaju perspektivu. S vremenom ekologija postaje dominantna u našem poslovanju i mnogim mladim ljudima koji su danas na prekretnici čime se baviti mogu poručiti da je ovo branša koja ima budućnost. Njezina je perspektiva sigurna za one koji žele puno raditi, iako je danas već razvijena i tehnologija koja to znatno olakšava. Iz vlastitog iskustva mogu reći da je strašno veliko zadovoljstvo vlastitim rukama nešto posaditi i onda nakon nekog vremena vidjeti da su se te mladice pretvorile u drvored ili park. Jednako tako ova djelatnost dobiva na značaju i zbog klimatskih promjena koje imaju sve veći utjecaj na naš okoliš. Problem je što se mora puno žrtvovati, raditi, biti na terenu, ali u konačnici sve to se isplati, jer se radi o poslu koji je stabilan i dugoročan.