Ako vozač želi znati koliko mu vrijedi osigurateljno pokriće nakon isteka police obveznog osiguranja – mora pogledati u uvjete svoga osiguratelja, kako bi izbjegao neugodna iznenađenja
‘U gužvi koju imam na poslu zaboravio sam da mi je isteklo
osiguranje od automobilske odgovornosti i petog dana nakon isteka
uzrokovao sam prometnu nesreću upravo kad sam bio na putu na
registraciju. Kad sam se javio svom osiguravatelju s prijavom
štete rečeno mi je da u trenutku nezgode nisam bio osiguran i da
ću u konačnici sam morati platiti štetu. Ostao sam zatečen. Nisam
mogao vjerovati! Bio sam uvjeren da osiguranje vrijedi još 30
dana’, požalio nam se naš čitatelj F.P..
O čemu je zapravo riječ? Kao što je poznato, svaki vlasnik
motornog vozila koje podliježe obvezi registracije i izdavanja
prometne dozvole mora sklopiti ugovor o osiguranju od
odgovornosti za štete koje bi tim vozilom mogao uzrokovati trećim
osobama.
– Obveza je propisana Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu
(čl.4. Zakona). Ugovor o osiguranju mora biti na snazi sve dok je
vozilo u prometu. To znači da ugovor treba obnavljati svake
godine, što mnogi vlasnici i čine povezujući datum obnove ugovora
o osiguranju s datumom registracije – govori za HAK Reviju prof. dr. sc. Marijan
Ćurković, član Upravnog odbora HAK-a i jedan od vodećih
stručanjaka za osiguranja u Hrvatskoj.
A što se događa ako vlasnik zaboravi produžiti ili obnoviti
ugovor o osiguranju na vrijeme, nažalost, najbolje zna naš
čitatelj s početka teksta. Ipak, Ćurković navodi kako se čitatelj
ne vara i da je nekoć zaista na snazi bila zakonska odredba da
osiguranje vrijedi još trideset dana nakon isteka police
osiguranja.
– Međutim, donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
obveznim osiguranjima u prometu koji je ispred ’30
dana’ ubacio riječ ‘najviše’. Ovu ‘caku’ ne znaju mnogi
vozači, posebno stariji, jer im je u sjećanju ostala stara
zakonska odredba – navodi Ćurković.
Po novoj odredbi prava i obveze iz ugovora o osiguranju produžuju
se ‘najviše 30 dana’, a ne ’30 dana’.
– Tu novu odredbu iskoristili su neki osiguravatelji dotadašnji
jedinstveni rok od 30 dana pretvorili u nove rokove. Tako ima
osiguravatelja koji taj počekni rok određuju s 15 dana, drugi sa
sedam dana, treći pak samo s jednim danom. Rijetki su koji su
zadržali staru odredbu o počeknom roku od 30 dana.
Dakle, ako vozač želi znati koliko mu vrijedi osigurateljno
pokriće nakon isteka police obveznog osiguranja – mora pogledati
u uvjete svoga osiguratelja, kako bi izbjegao neugodna
iznenađenja – zaključuje Marijan Ćurković.
