Denis Perhoč je vrijedan, marljiv i pošten mlad čovjek - napisao je u prijavi njegov 30 godina stariji radni kolega
I ove godine organiziran je projekt “Mali svjetionik”, iza kojega
stoji nekoliko udruga koji se bave promicanjem etike u
poslovanju. Cilj je, kako pišu
organizatori, pronaći zaposlenika, vrijednog čovjeka
koji svakoga dana pridonosi svojoj okolini tako što poštuje
načela rada i poštenja, odgovornosti, iskrenosti te tako
ostvaruje dodanu vrijednost za klijente poduzeća u kojemu radi, a
unutar toga poduzeća širi pozitivnu energiju i brine se za svoje
kolege, kako nadređene tako i podređene.
– Želimo skrenuti pozornost na sve djelatnike, bez obzira na
njihov staž i branšu, koji se u svakodnevnom poslu posebno trude.
Nekada taj trud može proći neopaženo, ali mi vjerujemo da su one
‘male stvari’ zapravo jako bitne i da svaka priča koja na bilo
koji način promiče vrijednosti koje zastupa projekt ‘Mali
svjetionik’ zaslužuje priliku biti ispričana. Takve priče onda
mogu potaknuti druge da slijede taj primjer! – poručuju.
Iznos nagrade za pobjednika projekta ‘Mali svjetionik’ je 100.000
kuna, a nagrada nosi ime ‘Dr. Dražen Glavaš’. Među top 15
kandidata našao se i Međimurec Denis
Perhoč iz Dragoslavca.
– Denis Perhoč ima tek 24 godine i upravo je njegova mladost
glavni adut da bude proglašen naj radnikom godine, a evo i
objašnjenja: On ne radi u branši gdje su visoke plaće, no njegov
moto nije kao kod mnogih mladih, htjeli mi to priznati ili ne:
Koliko para toliko muzike! Denis 4 godine radi kao konobar u
firmi korporacijskog sustava poslovanja. Događa mu se da je
svaki tjedan u drugom restoranu, kafiću, pubu ili baru u sklopu
istog kompleksa. Ponekad je ujutro na jednoj poziciji, popodne na
drugoj. I nikad nije rekao ne. Doći će popodne na drugu poziciju
nasmiješen, vedar, ljubazan, susretljiv, komunikativan, uslužan,
okretan kao da je upravo počeo raditi, kao da to jutro nije radio
na drugoj poziciji.
Jedan od rijetkih, ako ne i jedini koji će završiti sve poslove
na svim pozicijama koje su mu zadane taj dan, nekad planirano,
nekad silom prilika mora uletjeti i neplanirano na neku poziciju
koja taj dan uopće nije bila u planu, ali neće onako krepan i
umoran otići doma nego ako vidi da mu kolega/ica još radi na
drugoj poziciji i ima još dosta za obaviti prije nego će moći ići
kući, on će doći i upitati ako treba pomoći, a vrlo često neće ni
pitati nego će jednostavno početi pomagati. I tako još uvijek,
nakon 4 godine, nije posustao ni milimetar. Nakon kvalitetno i
savjesno obavljenog vlastitog posla uskočit će drugima u pomoć
iako drugima tako nešto nije ni na kraj pameti kad bi možda
trebalo uskočiti pomoći njemu.
Ni nakon 4 godine nije postao umišljenik koji misli da je naučio
sve, kao recimo mnogi mladi konobari njegovih godina koji
eventualno nauče kuhati kavu (a i to je upitno) i onda se meni,
koji imam 30 godina radnog iskustva kao KV konobar, ali onaj
pravi konobar, obrati s kolega! Ne, nisi mi kolega, jer niti ne
znaš što je to pravi konobar, a na žalost ne želiš ni naučiti.
Denis dapače, rado uči i neće prezati da pita nas starije za
savjet u nekoj situaciji ili oko nekog posluživanja, serviranja,
uslužnosti, jer želi da gosti budu zadovoljni, bez primjedbi i da
im pruži maksimum koji im se može dati.
S druge strane, budući da shvaća sve zamke ugostiteljstva i
konobarenja, imat će ponekad i svoju ideju oko odrađivanja nekog
eventa i predložit će je razumno, logično i argumentirano
ističući njene prednosti da gosti budu ne zadovoljni, nego
oduševljeni. A da gosti jesu oduševljeni njegovim radom govore i
njihove česte pohvale na njegov račun ističući ponekad kako je
čak otišao i na onu drugu lokaciju udaljenu 200 m po nešto da bi
im mogao ispuniti neku želju. Rekao bi netko, normalna stvar za
ugostiteljskog radnika, no koliko ugostiteljskih radnika to
doista i napravi i to još u najvećoj gužvi?
Uvijek je spreman dati podršku kolegama, biti gostoljubiv prema
gostima čak i kad mu je radno vrijeme završilo, pomoći svakome na
radnome mjestu, ali i na parkiralištu ako treba. Pukla guma,
krepan je od umora, jedva već stoji na nogama, ali će pomoći
zamijeniti gumu bilo kolegi bilo gostu! Ima u kompleksu i radnika
iz drugih država, a kompleks niti je u gradu niti je baš povezan
javnim prijevozom do prvog grada. Denis će ih rado odvesti
ponekad u grad, na izlet, na autobus kad putuju negdje, i to bez
naknade! Nije lijepo zarađivati na ljudskoj muci, a pomaganje
može usrećiti i onoga kome se pomaže, ali još više onoga koji
pomaže!
Denis Perhoč je vrijedan, marljiv i pošten mlad čovjek. Zaslužio
je da bude proglašen naj radnikom prvo zato jer to on i je, a
drugo i zato da mladi vide da ih cijenimo, da uvažavamo njihov
trud, da se može biti i nagrađen za trud. Da i još nešto: da se
poštenje isplati!
Mlada nada našeg poduzeća
Denis Perhoč je u LifeClass Termama Sveti Martin počeo raditi kao
učenik i svojim se zalaganjem uvijek isticao među kolegama.
Nekoliko godina intenzivno je radio na sebi kako bi što
prije mogao ravnopravno stati uz svoje kolege te postati
punopravni član zanimanja i zvanja konobara. Svoj je entuzijazam
prenio i na mlađe kolege koji su dolazili na praktičnu nastavu,
ali i na nove zaposlenike.
Bitno je naglasiti da je on osoba koja nas svaki dan podsjeća što
znači biti izrazito ljubazan, uslužan i fleksibilan. Njegove se
vrijednosti prenose i na druge članove tima, a njegove su
kvalitete zamijetili i gosti, pa ga često spominju u recenzijama
ili pozitivnim dojmovima svog boravka. U samo nekoliko godina
rada, u tvrtki je pokazao kako se na dobar način može napredovati
i svakodnevno nadopunjavati znanjem. Unazad tri godine, interno
je nagrađen godišnjim priznanjima uprave društva: Mlada nada i
Najljubazniji zaposlenik – samo je dio teksta u prijavnici koji
je napisao njegov 30 godina stariji radni kolega, a ostatak
pročitajte klikom ovdje.
Denisu možete pomoći i vi svojim glasom, a detalje o
glasanju pronađite ovdje.