NA GLAVNOM ČAKOVEČKOM TRGU

FOTO Službenice humanosti: Alenka i Ana podučavale o pružanju prve pomoći

Alenku Novak iz Pribislavca i Anu Novak iz Male Subotice susreli smo na edukativnoj radionici koji su održale povodom Svjetskog dana oživljavanja

– Jedan radni dan je iza nas. Radilo se, educiralo, igralo… Uvijek su nam dobrodošli svi – jedna je od poruka Interventnog tima GDCK Čakovec na kraju nebrojenih akcija koje su imali tijekom ove godine. Radili su mnogo, grupno, u paru pa i pojedinačno, a sve u cilju da se ljudi osposobe kako bi bili pripravni pomoći jedan drugome u nevolji. Koristili su svako javno okupljanje, bili na usluzi ljudima na tim okupljanjima. Bili su uz one najmlađe, ali i ljude treće životne dobi. Ništa im nije bilo teško. Naprotiv…

Tako bi mogli u najkraćim crtama opisati godinu iza nas, a takvih je bilo i ranije. Posebno raduje što su u toj službi humanosti bili mladi, oni koji su tek napravili prvi ozbiljniji korak u osobni život, no usporedo s njima činili su i čine korake u pomaganju drugima. Pokušali smo, koliko smo stigli jer su ‘neuhvatljivi’, dio njihovih aktivnosti, revno ih bilježili na našim stranicama.

>> Alenka i Ana na trgu u Čakovcu podučavale o pružanju prve pomoći

Na rastanku od ove radne godine, valjda i jednog od posljednjih boravka na otvorenom, a bilo ih je nebrojeno, zatekli smo Alenku Novak iz Pribislavca i Anu Novak iz Male Subotice. Odrađivale su edukativnu radionicu povodom Svjetskog dana oživljavanja, a bilo je to prije dvije sedmice. Namjernika je bilo malo, prolaznik poneki. Neki su se pravili kao da se to njih ne tiče. Oni koji su zastali i gledali spretni rad ruku Alenke i Ane ovdje su i ostali jer su ih uspjele zainteresirati da se pokrenu. Za to je mlađa Ana često ‘umirala’, a Alenka je činila sve da je ‘oživi’. Uspjele su okupiti zainteresirane.

– U Hrvatskoj godišnje oko 9000 ljudi doživi srčani zastoj izvan bolnice, najčešće kod kuće. Devet od deset žrtava ne uspije se izvući. No, u čak 60 do 80 posto slučajeva osoba koju pogodi srčani zastoj nije sama i ako netko odmah počne s oživljavanjem, šanse za preživljavanje i potpun neurološki oporavak povećavaju se za dva do četiri puta – rekle su.

Kako ih nerijetko viđamo zajedno, kako ‘dišu kao jedno’ onako iz znatiželje pitali smo jednu i drugu za mišljenje o svojoj suradnici.

– Alenka je velika humanitarka. Sudjeluje u različitim aktivnostima za djecu i mlade. Izrazito vrijedna, dobra i uvijek spremna pomoći. Puna znanja i vještina koje prenosi na mlade naraštaje. Iz osobnog iskustva mogu reći da me naučila o mnogim vrijednostima života. Jednom riječju, osoba toplog srca – rekla je Ana.

– U kojem smjeru pogledali, vidjet ćemo u Ani volonterku, humanitarku, diplomiranu bacc. sestrinstva, dobru i pametnu osobu. Ona nakon svega kao takva odlazi u Njemačku. Žalosno, a to je upravo što se ne cijene medicinske sestre, degradacija je to fakultetskog obrazovanja. Žao nam je što Ana odlazi, nedostajat će nam. No vjerujem kako ćemo je jednog dana ponovno vidjeti u našoj crvenoj odori jer Ana živi ono -jednom humanitarac, zauvijek humanitarac… – riječi su doajenke Crvenog križa na bilo kojoj razini je pogledali.
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije