Prvo smo pekli kestene u Karlovcu, a kad smo se doselili u Selnicu, pekli smo kestene za klince iz ulice, njih petnaestak, dvadesetak – prisjeća se Jadranka
Prije šezdeset godina je Mara Kosijer, baka Maca, pekla kestene za djecu iz zgrade u Karlovcu. Time je započela tradiciju koju je vjerno nastavila njena kći, profesorica tjelesne i zdravstvene kulture, Jadranka Markuš. Drugi tjedan u desetom mjesecu, u svojoj vikendici u Selnici, obitelj Markuš već četrnaestu godinu organizira kestenijadu.
– Prvo smo pekli kestene u Karlovcu, a kad smo se doselili u Selnicu, pekli smo kestene za klince iz ulice, njih petnaestak, dvadesetak – prisjeća se Jadranka.
Obitelj Markuš u međuvremenu se preselila u Čakovec, ali je u Selnici sagradila vikendicu u kojoj se za kestenijadu svake godine okupi obitelj i mnoštvo prijatelja.
Uz pečene i kuhane kestene kod ‘Markušovih’ odrastao je danas jedanaestogodišnji Marko Tomšić.
– Sjećam se da smo se spuštali biciklom i da smo bacali avione od stiropora – prepričava Marko koji je na prvoj kestenijadi imao tek četiri mjeseca.
– U kestenijadi je od početka sudjelovala obitelj Vugrinec. I uvijek smo organizirali aktivnosti za djecu; sami su pekli kestene, preskakivali su vatru, spuštali se s brda na drvenim bicklima. To su bili oni stari bicikli s tri kotača, kupila sam ih na sajmu – govori nam Jadranka.
Mirise jeseni i ove su godine upotpunili zvuci jednog od pet bendova Damira Markuša, Jadrankinog supruga.
– U početku smo se družili do jedanaest, dvanaest, a sad to zna biti i do četiri ujutro. Bend koji svira na ovogodišnjem druženju zove se ‘F truc’ – smije se Jadranka, koju svi zovu Cuna.
Kestenijada kod obitelji Markuš mnogima je vrhunac jeseni, a obitelji Markuš još jedan (topao) blagdan u godini.
