Broj nezaposlenih spustio se na razine na kojima je bio osamdesetih godina prošlog stoljeća – oko 116.000, ali za polovicu nezaposlenih moglo bi se reći da su skupina tranzicijskih gubitnika
U prvi dan srpnja Hrvatska ulazi s približno 38 tisuća zaposlenih
više nego prošle godine, ali i oko 16 tisuća slobodnih radnih
mjesta za koja se radnici moraju svijećom tražiti. Hrvatska burza
rada bila je sve do prije nekoliko godina neiscrpan rezervoar
radnika koji se tek s vremena na vrijeme dopunjavao uvoznim
kvotama za deficitarna zanimanja u brodogradnji, građevini i
metalnoj industriji. Posljednje dvije godine stvari su se
stubokom promijenile pa je ove godine Vlada povećala kvote za
strance na 68 tisuća.
Broj nezaposlenih spustio se na razine na kojima je bio
osamdesetih godina prošlog stoljeća – oko 116.000 – ali za
polovicu nezaposlenih moglo bi se reći da su skupina
tranzicijskih gubitnika.
Prema strukturi s kraja svibnja ove godine, u evidenciji
nezaposlenih nalazi se nešto više od 12 tisuća osoba koje su bez
posla osam i više godina, još deset tisuća radnika na burzi je od
pet do osam godina, oko 15 tisuća bez posla je od dvije do pet
godina, a u grupaciju dugotrajno nezaposlene osobe – u koju prema
međunarodnoj metodologiji ulaze svi koji se ne mogu zaposliti
unutar godine dana – ulazi i oko 13 tisuća građana koji su bez
posla između jedne i dvije godine!
Po međunarodnim je kriterijima, dakle, svaka druga nezaposlena
osoba u Hrvatskoj dugotrajno nezaposlena, dok se za ljude koji
čekaju posao do godine dana može reći i da su se obrazovali za
kriva zanimanja.
Dugotrajno nezaposleni
– Što se tiče dugotrajno nezaposlenih, sad je puno povoljnija
slika nego u prethodnom razdoblju ekonomskog rasta, do 2008.
godine, kada je dugotrajno nezaposlenih bilo i do 60%. Od kada se
od 2017. oporavak zahuktao, njihov udio je stabilan ili se
smanjuje. Sada je taj udio rekordno nizak, oko 44%. Osnaženo je
zapošljavanje, ili barem prekidi u nezaposlenosti i kod
dugotrajno nezaposlenih te ne tavore na HZZ-u – kaže sociolog
Teo Matković koji uočava da je smanjenje
nezaposlenosti dosta snažno u svim dobnim skupinama, pa i stariji
radni kontingent ima koristi od oporavka tržišta rada, ali nešto
manje od drugih.
– Iako se broj nezaposlenih starijih od 50 smanjio s 90.744 u
2014. na 53.550 u 2017., taj je pad nešto sporiji nego za ostale
dobne skupine te se udio starijih među nezaposlenima povećao s
27,7% na 34,9% između 2014. i 2018. – navodi Matković.
Tržište traži sobarice, kuhare, čistačice, vozače, građevinske
radnike, informatičare, a na našoj burzi je više tisuća raznih
kemijskih, šumarskih, poljoprivrednih i inih tehničara, oko 7
tisuća uredskih službenika, oko 3,6 tisuća knjigovođa, oko 3
tisuće komercijalista, oko 2,5 tisuće drugih ekonomskih
stručnjaka, oko 1700 računovođa, tisuću nezaposlenih pravnika,
nešto više od tisuću nastavnika srednjih škola, ali i točno 7527
trgovaca od kojih njih oko 5 tisuća ulazi u grupaciju
kratkotrajno nezaposlenih.
Dakle, od slobodnih radnih mjesta, trgovaca na burzi ima više,
što se ne bi moglo reći za logopede ili nutricioniste kojih uopće
nema u evidenciji nezaposlenih, liječnike specijaliste, kojih je
na burzi sedmero, liječnike opće prakse, kojih je 61, ali njih 34
prijavljeno je do tri mjeseca, ili farmaceute kojih je 23 i
većinom su na burzi nekoliko mjeseci. Krovopokrivači se i na
burzi moraju svijećom tražiti i prijavljen je samo 21, zidara je
samo 327, tesara i stolara 144…
Manjak zaposlenih
Na burzi kažu da u građevinskom sektoru doista ne mogu osigurati
tražene radnike, pa čak ni za jednostavna zanimanja kojih je među
nezaposlenima oko 41 tisuća. Čak sedam tisuća osoba koje su
prethodno radile u grupaciji jednostavnih zanimanja čeka na posao
dulje od osam godina. Obrazovna struktura nezaposlenih radnika
dosta je loša, primjerice oko 8 tisuća osoba u evidenciji burze
nema završenu osnovnu školu, a oko 24 tisuće ima samo osnovnu
školu.
Znatan broj nezaposlenih nema ni minimalne uvjete da ih se
dodatno osposobi. Visoke su životne dobi, ograničenog radnog
iskustva i bez kvalifikacije, ističu na burzi. Oko manjka radnika
u turizmu oprečna su mišljenja. Primjerice, na Zavodu za
zapošljavanje tvrde da još uvijek ima radnika koji bi mogli
raditi u sezoni, no poslodavci bi se trebali više potruditi da
dođu do njih. Primjerice, na burzi je oko 2400 kuhara, 1700
konobara, 3500 čistačica, oko 7500 tisuća osoba raznih
domaćinskih zanimanja, i to uglavnom ljudi srednje i mlađe
životne dobi.
Danijel Nestić, analitičar Ekonomskog instituta
Zagreb, kaže da će hrvatski poslodavci morati prilagođavati
poslovne procese, primjerice u građevini koristiti strojeve više
nego dosad ili u turizmu opredjeljivati se prema uslugama koje
traže manje zaposlenih.
– Svi će se morati mijenjati, od toga da će rasti plaće do
činjenice da će se dio radnika morati uvesti ako ih nema kod nas.
Moguć je i povratak onih koji su otišli – ističe Danijel
Nestić.
U odnosu na vrhunac zabilježen krajem 2008., u Hrvatskoj je još
uvijek manjak zaposlenih od 62,7 tisuća osoba, navode analitičari
Ekonomskog fakulteta u Semaforima poslovnog ciklusa.