LIJEPA PRIČA O STEFANI Dirljiv oproštaj od škole, ali i svojih učiteljica i asistentica

Ponos obitelji na njihovu Stefi, kako je od milja mnogi znaju, jer je do sada živjela i radila drugačije od drugih. Obitelj je zahvalila onima koji su njezin odgoj i obrazovanje ugradili dio svojih posebnosti.

U srijedu je u OŠ Donja Dubrava održan oproštaj od još jedne generacije ‘osmaša’. Radost oproštaja s njima su podijeli  njihovi učitelji, roditelji. Među njima su poseban ponos i radost iskazali Valerija i Vladimir Čituš jer je njihova kćerka Stefani došla do kraja jednog mukotrpnog puta na čijim dionicama je bilo trnja, no bilo je i trenutaka posutih laticama najljepšeg cvijeća, laticama koji su negdašnju djevojčicu, danas djevojku, činili sretnom. 

Posebno je dirljiv bio rastanak od četiriju žena, učiteljica: Jelene Gregurec Kvakan, Martine Kovač Radmanić, Suzane Karloci Kvakan i Helene Vadlja. Nerijetko su zamjenjivale brižnu mamu Valeriju, a uz Stefi su sjedile u školskim klupama kao osobne asistentice u nastavi. Ponos na Stefi iskazala i njezina razrednica Renata Heric i brat Vilim.

Stefani danas obilježava 16. rođendan. Zbog čega je ističemo? Do jučer djevojčica, danas djevojka, živi s posebnim potrebama jer je rođena sa srčanom manom, ostala bez kisika, a što je dovelo do oštećenja lijeve strane tijela, oštećenja govora. Uz mnogo truda i vježbi svladala je veći dio motorike i logopedijskih vježbi. Krenula je u  Dječji vrtić Slava Raškaj u Zagrebu, a kasnije i u Donju Dubravu kako bi se socijalizirala s djecom svoje generacije.

Danas se mama Valerija prisjeća: – Došao je dan i kada smo krenule u prvi razred. Škola je već imala djecu s potrebama, ali je muku mučila s asistentima jer su oni bili dio projekta koji se tek uvodio u škole. Stefi je u prvom razredu odmah dobila asistenticu Jelenu koja je bila super ekipa s učiteljicom Koraljkom u prvom razredu – kaže majka i dodaje: – Polako, godina za godinom, uz nove asistente svladala je dio školovanja u svom životu. Sad je čeka opet nešto novo.

Valerija želi istaknuti važnost osobnih asistenata u životu svakog djeteta s posebnim potrebama. – Oni su im i učitelji i prijatelji – naglasit će i dodati: – Stefani je vrlo sretna što je imala takve divne asistentice, učiteljice, školu i sada sretna i ponosna kreće u nove izazove vjerujući kako će ih pobijediti – završila je s optimizmom.

Smatra se dovoljno iskusnom i educiranom da progovori o problemima odrastanja djece poput njezine Stefi. – Nadam se da će ljudi, djeca, promijeniti svijest o djeci s potrebama jer su to svi mali hrabri ljudi koji su svaki sa svojim problemima prošli trnovit put i stalno se bore s pravima i državom kao s vjetrenjačama i kažem – ovo je samo djelić priče. Svako od nas, koliko ih ima s potrebama, a vjerujte upoznala sam kroz sve to tisuće prekrasne djece i roditelja, svatko bi mogao knjigu napisati, a ne samo priču.

Iz mnoštva divnih poruka koje su ovih dana upućene maloj, velikoj Stefi izdvojit ćemo:  ‘Draga Stefi, želim ti puno sreće u daljnjem školovanju… ‘Ostani i dalje tako dobra, hrabra i uporna… I sigurno ćeš doći do svog cilja!’.

– A ja sam ponosna što sam  dio ove lijepe priče – poruka je Jelene Gregurec Kvakan. Razrednica Renata Heric dodaje: – Ponosna sam kao razrednica i želim ti Stefani da ostaneš i dalje tako uporna i ostvariš sve što želiš!

Ima li što ljepšeg? Ima  još samo mjesta da se tim lijepim željama pridruži i naš portal!