Mnogima odlazak na tehnički pregled vozila iziskuje jednake glavobolje i tremu kao izlazak na javnu scenu, čekanje rezultata ispita ili razgovor za posao
Lani je na preko 400 tisuća vozila utvrđena tehnička
neispravnost te su bili isključeni iz prometa, ali samo dok se ne
popravi ono što popravljeno treba biti, piše portal Dnevnik.hr.
‘U Hrvatskoj je prosječna starost voznog parka 13 godina. To je
malo uvjetovano i standardom života u Republici Hrvatskoj,
odnosno, primanjima tako da si većina građana ne može priuštiti
potpuno novi automobil’, kaže Marko Šoštarić s
Prometnog fakulteta u Zagrebu.
Vozni park u Hrvatskoj star je kao prosječni polaznik sedmog
razreda osnovne škole. Prodaja novih automobila u 2018. porasla
je, međutim, za prvo tromjesečje ove godine podaci pokazuju da je
pala i to za 12 posto. Najčešće se kupuju modeli dostupniji
prosječnoj plaći i džepu, a što se tiče luksuza
osim Audija, BMW-a i Mercedesa čiji se
broj prodanih automobila za prošlu godinu vrti oko tisuću i pol u
Hrvatskoj od prošle godine imamo jednog novog
vlasnika Ferrarija, tri Maseratija,
jedan Lotus i jedan Rolls-Royce.
‘Kada gledamo potpuno nove automobile onda je tu prosjek
nekakva srednja kompaktna klasa. Ono što si prosječna
obitelj u RH može priuštiti’, dodaje Šoštarić.
Naša sugovornica je uvezla automobil iz Njemačke. Uz carinu,
dodatnu papirologiju i utrošeno vrijeme opet joj se isplatilo
kupiti ga tamo nego ovdje. Sreća je bila u tome što je
kupovala automobil od tete te je bila sigurna kako su joj
očuvanost, kilometraža i servis pouzdani.
‘Meni se isplatilo. Znala sam od koga kupujem, u kakvom je stanju
automobil. Dosta brzo smo to riješili, osim što smo čekali te
papire, mimo toga smo sve u roku dva dana uspjeli riješiti’,
priča Nives Tomac. Nakon carine, koju nije malo
platila, slijedila je registracija. ‘Carinu sam platila osam i
pol tisuća kuna. To je puno. Imao je dosta veliku
koncentraciju ispušnih plinova’.
Iako joj je autoindustrija jedna od ključnih
gospodarskih grana, u Njemačkoj su na snazi zabrane prometovanja
automobila starijim generacijama dizelaša. Od njih odustaju i
kupci i proizvođači. Iz naše je perspektive to nevjerojatno, ali
pogoduje budućim kupcima.
‘Ako automobili ne zadovoljavaju najstrože ekološke norme ne
smiju ulaziti u središta velikih njemačkih gradova. To je
rezultiralo time da automobili koji nisu po najstrožim normama
prodaju. Ima više tih automobila pa se oni uvoze u Hrvatsku, ali
to nije najveći problem’, kaže Šoštarić.
S ekološkog aspekta veći je problem što su ljudi u
Hrvatskoj primarno naučeni koristiti automobil za svakodnevne
relacije.
‘Za odlazak na posao, za povratak s posla koristimo automobil. U
njemu se vozimo sami što nije ekološki prihvatljivo’, objašnjava
Šoštarić. Osim održive mobilnosti valjalo bi podržavati i
naglašavati održiv porezni sustav.
‘Porezi na automobile u RH slični su kao u ostalim europskim
zemljama, možda malo veći u odnosu na razvijene zapadne zemlje i
tu ima možda prostora za taj utjecaj porezne politike na
sigurnost poreznog sustava da se smanje porezi na automobile koji
imaju modernije sustave aktivne i pasivne sigurnosti’, dodaje.
U aktivne elemente vozila ubrajamo tehnička
rješenja čija je uloga smanjiti mogućnost nastanka prometne
nesreće. Pasivna su ona koja su potrebna kada se nesreća već
dogodi. Mudrije je osloniti se na aktivne da ne bude prekasno.
